Lov na crnog bakalara: grabežljivac koji nikad ne dolazi sam
Crni bakalar (Pollachius virens, međunarodno saithe ili coalfish) ne živi u Jadranu — to je riba putovanja u Norvešku, Škotsku ili na Island. Njegov rođak pollack (Pollachius pollachius) je samotnjak: stoji pod rubom, diže se okomito i uzima u dizanju. Crni bakalar koristi istu stijenu, isti brodolom i isti rod — a radi upravo suprotno: tamnozelena do gotovo crna leđa, srebrni bok, duboko rascijepljen rep. Brza riba koja ne čeka nego putuje. I nikada ne putuje sama. Zato prvi udarac nije ulov nego poruka: upravo sada pored tebe prolazi jato. ⚠️ Ime vara: crni bakalar nije bakalar (Gadus morhua), nego rođak pollacka.
Gdje stoji
Ne priljubljen uz dno kao bakalar i ne skriven u strukturi kao pollack, nego u slobodnoj vodi iznad oboje: nad tvrdim dnom, nad brodolomima, uz strme rubove, na ušćima fjordova, na rtovima i svugdje gdje se struja lomi o strukturu. To je jatna riba koja koristi cijeli vodeni stup, od površine do nekoliko stotina metara. Male ribe stoje uz obalu, na glavama lukobrana, uz rive i stjenovite izbočine; velike dublje i dalje od obale. Rasprostranjenost je sjeverni Atlantik — od Barentsova mora i Svalbarda na jug do Biskajskog zaljeva, oko Islanda i jugozapadnog Grenlanda, a na američkoj strani do Sjeverne Karoline. U Sredozemlju ga nema, u slatkoj vodi nikako. Naraste do 130 centimetara i oko 32 kilograma; apsolutni IGFA rekord od 22,7 kilograma ulovljen je u Norveškoj.
Kada jede
Struja. Ako pamtiš samo jedan uvjet, zapamti taj. Crni bakalar lovi ondje gdje pokretna voda pritišće sitnu ribu uz rub; kad plima stane i voda se umiri, isto mjesto može se isprazniti u nekoliko minuta. Ovdje je prozor struja koja teče, a ne mirna voda — točno obrnuto nego kod kovača. Na to se nadovezuje svjetlo: u sumrak jato stoji više, u podne dublje. Ako ujutro loviš na dvanaest metara i poslijepodne opet loviš dvanaest, često loviš iznad njih. Sezonski se ljeti i u jesen primiče obali, a zimi ide u dubinu. I najvažnije o vremenu: jato nije stanje nego događaj. Prolazi. Prozori aktivnosti na takvom mjestu traju minutama, ne satima.
Kako se lovi
- Zapamti dubinu prve ribe, ne mamac: Ako je jedna uzela na 22 metra, jato je na 22 metra. Broji okretaje ručice od dna ili očitaj broj s dubinomjera i sljedećim spuštanjem vrati se točno tamo. Taj jedan broj lovi više riba nego bilo koja izmjena mamca.
- Drugi zabačaj je najvažniji u danu: Udica van, riba zbrinuta, mamac odmah natrag dolje — bez novog čvora, bez fotografiranja, bez slaganja kutije. Potrošiš li nakon prve ribe dvije minute, jato je otišlo. Potrošiš li dvadeset sekundi, dobit ćeš sljedeću.
- Srednja voda umjesto dna: Pilker, gumeni mamac ili niz s perjem ne udaraju o dno nego se love kroz vodeni stup: pusti da tone, podigni, ponudi na različitim dubinama dok jedna dubina ne odgovori. Udaranje po dnu pripada bakalaru.
- Mekša kočnica, prvi nalet ide prema dolje: Zakačeni crni bakalar bježi strmo prema dnu i vuče jače nego što veličina obećava. Postavi kočnicu radije mekše i pusti taj prvi nalet — zaustavljanje košta udice i najlon. Pumpa se tek kad stane sam.
- Odredi vrstu prije nego mjeriš: Crni bakalar i pollack plivaju uz isti rub i imaju različite najmanje mjere. Crni bakalar ima ravnu, svijetlu pobočnu prugu, čeljusti približno jednake duljine i tamnozelena leđa; pollack ima tamnu pobočnu prugu s izraženim lomom iznad prsne peraje, istaknutu donju čeljust i smeđe-zlatni ton.
A kako kod jatne ribe hrpa raste brže od savjesti, ovdje pripadaju dva norveška broja — iz propisa, ne po sjećanju. Najmanja mjera (høstingsforskriften § 47): sei 45 centimetara sjeverno od 62° N, 40 centimetara južno, a u Skagerraku unutar četiri nautičke milje 32 centimetra. Pollack («lyr») svugdje je 30 centimetara: dvije ribe istoga roda, uz isti rub, s različitim pravilima. Izvoz (Fiskeridirektoratet): iz zemlje smiješ iznijeti 15 kilograma ribe ili riblјih proizvoda po osobi, najviše dva puta u kalendarskoj godini, od dvanaeste godine i samo uz dokaz da si pecao i boravio u registriranoj turističkoj ribolovnoj tvrtki. Od 1. siječnja 2027. kvota pada na 10 kilograma, a trofejna riba ne dolazi povrh toga. Kod ribe koja dolazi u jatima granicu, dakle, ne postavlja ribolov nego prtljažnik — a to je dobar argument da se prestane ranije i da se žive vrate one zakačene dovoljno plitko da to prežive.
Nije udarac — nego ponavljanje
Kod ove ribe nije važno hoćeš li zakačiti jednu, nego hoćeš li stići do druge, treće i četvrte prije nego jato ode dalje. Hoće li uopće koje proći, ovisi o struji, fazi plime, svjetlu i godišnjem dobu — o svemu što se mijenja dok brodolom na karti ostaje gdje jest. Upravo je zato napravljena aplikacija StrikeAhead: čita tvoje mjesto kroz prozore grizenja, podatke o vremenu i vodi, kartu i izobate, i uči iz tvojih ulova kako bi lovio trenutak umjesto da ga pogađaš. A kad prvi put staneš u nepoznati fjord, gdje su dobri rubovi pod vodom, a struja svaki sat teče drukčije, druga polovica je prečac. Aplikacija ti kaže kada. StrikeAhead Pathfinder ti kaže s kim: naš pomno biran popis ribolovnih vodiča i skipera — svaki stručnjak osobno provjeren, licencija i osiguranje provjereni prije objave, profili građeni od stvarnih, provjerenih ulova iz StrikeAhead dnevnika umjesto od reklamnih fotografija, bez plaćenog rangiranja i bez posredničke naknade za tebe kao ribolovca.