Lov oslića: grabežljivac koji jede dok mamac tone

Škarpina je sjedila na jednoj pedlju kamena — nju si nalazio tako da nađeš mjesto. Oslić ne živi na mjestu, on živi unutar pokreta: u propadanju. Oslić, hake, merluza, nasello, merlu, pescada, heek, berlam, μπακαλιάρος, хек, lysing, kummel, kulmule — vitak, srebrn, s ustima punim zubi savijenih prema unutra. Njegovo znanstveno ime složeno je od riječi za more i štuku, a stari narodni nazivi to govore i danas: brochet de mer, havsgädda. Za ribolov to znači prije svega jedno: ovaj grabežljivac jede prema gore — dakle na mamac koji tone, upravo u onoj fazi koju gotovo nitko ne lovi, jer većina postaje pažljiva tek pri izvlačenju.

Gdje stoji

Danju stoji duboko i tik iznad mekog dna: mulj i pijesak, rubovi kanala i podmorskih kanjona, brid gdje dno propada. Nije riba nasipa i pukotina — ne drži ga tvrda struktura, nego dubina i ono što u njoj plovi. Raspon dubina mu je izvanredno širok, od iznenađujuće plitkog ispod obale do daleko dolje niz padinu, a unutar toga se premješta sa svjetlom i za plijenom. Noću se diže i lovi u slobodnoj vodi, visoko iznad dna, za srdelama, inćunima i sitnom ribom u jatu. Zato ga s broda dohvatiš gotovo svugdje, a s kopna samo ondje gdje duboka voda dolazi do same obale — na nekim atlantskim obalama u mračnim jesenskim i zimskim noćima priđe toliko da se lovi s kraja. Pošteno o rasprostranjenosti: živi u istočnom Atlantiku od Norveške i Islanda do Mauritanije, u cijelom Sredozemlju i na rubovima Crnog mora. U Baltiku ga nema.

Kada jede

Njegov prekidač je malo svjetla. Danju stoji duboko, mirno i teško dostupno; u sumrak, noću i u tamnoj, mutnoj vodi odvaja se od dna i počinje loviti. Za ribiča to znači nešto drugo nego kod obalne ribe: ne seli se mjesto, seli se dubina na kojoj stoji. Ako si noću iznad istog brida, ne loviš ga na dnu nego u pojasu u koji se popeo — a ako plijena ondje nema, sat kasnije opet je dublje. Tome se pridružuje struja: ona postavlja jata od kojih živi i ona odlučuje pada li tvoj mamac okomito ili ga nosi ukoso. Kroz godinu se prozor pomiče od obale do obale: na Atlantiku pripada mračnim, hladnim mjesecima, a u Sredozemlju je tu cijele godine i mijenja prije svega dubinu.

Kako se lovi

  • Propadanje je faza lova: većina trzaja dolazi dok mamac tone. Dakle nemoj ga samo pustiti i čekati udarac — spuštaj ga kontrolirano, prst na strunu, oko na luk. Tko lovi samo izvlačenje, lovi upravo onu polovicu koju ova riba najrjeđe uzima.
  • Okomito i u kontaktu: s broda iznad brida, s upletenom strunom i štapom dovoljno mekim da pokaže spuštanje. Lagano napet luk odaje trzaj; slobodna struna ga proguta.
  • Trzaj je odsutnost: nema udarca ni potresa — težina nestane, struna na tren omekša ili mamac odjednom tone sporije. Tada nikakvo tvrdo zasijecanje: uspostavi kontakt, zategni i ravnomjerno opteretiš štap. Često mamac još nije uzeo do kraja, a nagli trzaj mu ga izvuče iz usta.
  • Miris na metalu: traka prirodnog mamca — srdela, inćun, lignja — na džigu ili na pomoćnoj udici produljuje sekunde koje riba ostaje na mamcu. Sporo i mekano vođenje pobjeđuje nervozne trzaje: on ne lovi brzinom, on skuplja.
  • On dolazi k tebi, a ne ti k njemu: noću se ne mijenja mjesto, nego dubina. Drži sidro ili tijek iznad istog brida i pročešljaj pojas u kojem stoji plijen — a s kopna počni samo ondje gdje duboka voda doista dodiruje obalu.

A sad dio koji kod ove ribe dolazi prije tehnike: ovo je prvi grabežljivac ove serije kojega se ne može čisto vratiti u more. Tko lovi na velikoj dubini, izvlači ribu kojoj promjena tlaka teško pada — puštanje ovdje često nije rješenje nego samo lijepa gesta. Posljedica je istodobno neugodna i jednostavna: prije izlaska odlučiš koliko ih želiš zadržati i staneš kad dođeš do toga, umjesto da loviš dalje i na kraju probiraš. Druga stvar: mali, tanki nisu druga vrsta nego sljedeći naraštaj — upravo zato na mnogim mjestima imaju najmanju dopuštenu veličinu. I treća, koja se gotovo nigdje ne čita: ova riba jede vlastiti podmladak. Veliki su dio sustava, a ne nagrada odozgo. Najmanje mjere, lovostaji, ograničenja ulova i dozvole stoje u lokalnim propisima i razlikuju se od obale do obale — to se razriješi prije izlaska, a ne na vodi.

Ne izvlačenje — propadanje

Kod ove ribe između «ništa» i «trzaja» ne stoji još jedan zabačaj, nego tvoja pažnja tijekom onih nekoliko sekundi dok mamac ide dolje — i prava dubina u pravi sat. Oboje se mijenja sa svjetlom, strujom, vremenom i godišnjim dobom, dok točka na karti ostaje ista. Upravo je za to građena StrikeAhead aplikacija: čita tvoju vodu kroz prozore grizenja, podatke o vremenu i moru, kartu i dubinske linije, i uči iz tvojih ulova, da loviš trenutak umjesto da ga pogađaš. A kod ribe koja živi u dubini druga je polovica gotovo uvijek kraći put: koji brid, koji pojas, koji sat — netko tko vodu već poznaje i ima brod. Aplikacija ti kaže kada. StrikeAhead Pathfinder ti kaže s kim: naš pomno složen imenik ribolovnih vodiča i skipera — svaki stručnjak osobno provjeren, dozvola i osiguranje pregledani prije objave, profili građeni od stvarnih, provjerenih ulova iz StrikeAhead dnevnika umjesto od reklamnih fotografija, bez plaćenog rangiranja i, za tebe kao ribiča, bez naknade za posredovanje.

Ulovi pravi trenutak →