StrikeAhead

Lov na mačku bljedicu: grabežljivac kojega znanost zove psom

Svaki članak ove serije odgovara na isto pitanje: kako ribolovac nadmudri grabežljivca? Kojim mamcem, na kojoj dubini, u koje doba. Kod mačke bljedice na početku stoji spor o samoj životinji — i to u njezinu vlastitom imenu. Znanost je zove psom: vrsna oznaka glasi *canicula*, latinski psić, a i rodovno ime *Scyliorhinus* vodi na grčku riječ za maloga psa. Pa ipak, od Napulja do Zagreba, od Istanbula do Baskije ista se riba zove mačka. Stožer ovoga članka zato je: grabežljivac kojega znanost zove psom, a pola Europe mačkom. Riječ je o *Scyliorhinus canicula* — po FishBaseu najčešćoj mački (catshark) u priobalnim vodama Europe, dakle o morskom psu kojega ribolovac na Jadranu i Atlantiku najprije ima na strunu. ⚠️ I jedno treba reći otvoreno već ovdje: GBIF za ovu vrstu ne navodi nijedno hrvatsko ime. Ime kojim je ovaj članak naslovljen ne dolazi iz baze podataka nego iz propisa — o tome niže.

Dvaput pas, jedanput turpija

Podrijetlo znanstvenih imena bilježi ETYFish Project, etimološki registar ribljih imena; stranica porodice, „Family SCYLIORHINIDAE Gill 1862 (Catsharks)“, ondje nosi datum revizije 7. studenoga 2025. Vrsna oznaka canicula objašnjena je u šest riječi: „diminutive of canis (L.), dog“ — umanjenica latinskoga *canis*, pas. Uz to razlog koji navodi isti izvor: „sharks were derogatorily called ‚dogs‘ or ‚sea dogs‘ in ancient times“ — morski su se psi u antici pogrdno zvali ‚psima‘ ili ‚morskim psima‘. Rodovno ime Scyliorhinus (Blainville 1816) to udvostručuje: „scylio-, from skýlion (σκύλιον), small dog or whelp, i.e., a small shark“ — od grčkoga *skýlion*, mali pas ili štene. Drugi dio, rhinus, jest „an ancient name for sharks“, drevno ime za morske pse, bilo od *rhinos* (ῥινός), kože ili krzna životinje, bilo od *rhínē* (ῥίνη), turpije — oboje, kaže ETYFish, aludira na hrapavu kožu morskoga psa. Za usporedbu na istoj stranici stoji sestrinska vrsta: *Scyliorhinus stellaris* jest „Latin for starry or of the stars, referring to many large and small black and white spots on body“ — zvjezdana, po mnogim velikim i malim crnim i bijelim pjegama.

Pas, mačka, crveno — a u Japanu tigar

Koliko se malo Europa držala psa učenjaka, pokazuje popis imena GBIF-a za *Scyliorhinus canicula* (ključ 2418684, 186 unosa). Postoji tabor psa: engleski „Lesser spotted dogfish“, „Sandy dogfish“, „Rough hound“ pa i „Fay dog“; nizozemski „Hondshaai“, pseći morski pas; poljski „Rekinek psi“, pseći psić; grčki „Σκυλοψαράκι“, pseća ribica; španjolski uz to i „Pez perro“. I postoji tabor mačke, koji je veći: njemački „Kleingefleckter Katzenhai“, talijanski „Gattuccio“ — mačkica —, malteški „Gattarell“ i „Gattarell tat-tikek“, pjegava; turski „kedi balığı“, mačka-riba; slovenski „navadna morska mačka“, obična morska mačka; srpski „Morska macka“ i „Macka bjelica“; albanski „mace deti“ i „mice me pika“; baskijski „katuarraina“; ruski „кошачья акула“; katalonski naprosto „gat“. Čak i francuski, koji zapravo pripada trećemu taboru, vodi i „Chat marin“ i „Gat“.

Taj treći tabor jest tabor crvenoga — i jedini je koji svoju boju izgovara naglas: danski „Småplettet rødhaj“, švedski „Småfläckig rödhaj“, norveški „Småflekket rødhai“, sva tri doslovno sitnopjegavi crveni morski pas, finski „Pistepunahai“, točkasto-crveni. Francuski je „Petite roussette“, španjolski „Pintarroja“ i „Pitarrosa“, portugalski „Pata-roxa“. ⚠️ To da u tim romanskim imenima stoji riječ za boju opažanje je na riječi, a ne dokazano izvođenje — GBIF daje imena, ne etimologije, i ovaj članak ne tvrdi više od toga. Izrijekom je crven samo sjever. Dolaze još keltska imena, koja idu svojim putem: velški „Morgi“ i „morgi meiaf“, škotski gaelski „morgay“, irski „An fíogach beag“ — a bretonski ima sve odjednom: „kazh mor“ (mačka), „chienbrô“ (pas) i „ki-rouz“ (crveno). Jedan jezik, tri tabora. ⚠️ Nerazriješen ostaje gaelski unos „sporan feannaig“, koji GBIF vodi bez ikakva objašnjenja; ovaj ga članak ne tumači. A Japan stoji posve sam: japanska Wikipedija otvara članak s „ハナカケトラザメ Scyliorhinus canicula“ — ime završava na トラザメ, doslovno tigar-morski pas. Ni pas ni mačka.

💣 Četiri imenske zamke. Prvo, sestrinska vrsta. Japansko ime „ヨーロッパトラザメ“, „europska“, ne znači ovu ribu nego *Scyliorhinus stellaris*. Tko posegne za imenom koje zvuči europski, završi kod većega susjeda. Drugo, „dogfish“. U engleskome to nije vlastito ime: nosi ga i *Squalus acanthias*, riba koja s našom ne dijeli čak ni red. Kad na brodu padne riječ „dogfish“, vrsta time nije određena. Treće, mačka bez pridjevka. Hrvatski se *S. canicula* zove „mačka bljedica“, a sestrinska vrsta *S. stellaris* „mačka mrkulja“ — obje su „mačka“, a službeni popis uz to vodi i skupni naziv „mačke“ za cijeli rod. Talijansko „Gattuccio“ i malteško „Gattarell“ imaju isti problem; tek druga riječ odlučuje. Četvrto, sam hrvatski. ⚠️ GBIF za ovu vrstu ne navodi nijedno hrvatsko ime — ni japansko ni arapsko. ⭐ Ime ipak nije izmišljeno: „mačka bljedica“ stoji uz *Scyliorhinus canicula* u Pravilniku o popisu trgovačkih naziva proizvoda ribarstva i akvakulture, NN 6/2023, a ondje uz *Scyliorhinus stellaris* stoji „mačka mrkulja“. Baza podataka ga nema, propis ga ima.

Metar, 3,7 kilograma, dvanaest godina

Okvirni podaci potječu iz FishBasea (list vrste 845), čija je glavna referenca za rod Soares & De Carvalho (2019). Mačka bljedica naraste do 100 centimetara ukupne dužine, „common length“ iznosi 60 centimetara; najveća objavljena masa jest 3,7 kilograma, a najviša zabilježena starost dvanaest godina. To je morski pas džepnoga formata — i upravo ga to čini ribom koju se doista i lovi. Okoliš FishBase vodi kao „Marine; demersal“, dakle pridnena riba, s rasponom dubine od 10 do 780 metara, „usually 80 - 100 m“ — obično 80 do 100 metara. Klima je suptropska, područje 63°S do 3°S, 32°Z do 37°I. ⚠️ Taj klimatski redak seže gotovo do ekvatora, dok redak o rasprostranjenosti istoga izvora završava znatno ranije: „North Sea (sw coast of Sweden to Copenhagen, Denmark), Northeastern Atlantic Ocean (Ireland, United Kingdom, France, Portugal); Mediterranean Sea (Spain, France, Italy, Tunisia, Algeria, Morocco); nw Africa, close to the Strait of Gibraltar and to the north of Mauritania (20º30'N); including Norwegian Sea.“ Oboje ondje stoji kako je napisano; ovaj članak to ne razrješava.

Pijesak, šljunak, mulj — i čime se ondje hrani

Rečenica najvažnija za ribolovce stoji kod FishBasea pod „Biology“ i kratka je: „Most common catshark in coastal waters of Europe. Inhabits continental shelves and uppermost slopes. Found on sandy, coralline, algal, gravel or muddy bottoms.“ — najčešća mačka u priobalnim vodama Europe, kod kuće na epikontinentalnom pojasu i najgornjim padinama, nad pjeskovitim, koraligenskim, algama obraslim, šljunkovitim ili muljevitim dnom. To je opis položaja, a ne sporedna napomena: stoji ondje gdje je dno meko, ne na grebenu. Plijen FishBase navodi jednako suho: „benthic invertebrates, including mollusks, crustaceans, small cephalopods, polychaete worms, and small bony fishes“ — pridneni beskralježnjaci, među njima mekušci, rakovi, mali glavonošci, mnogočetinaši (polihete) i male koštunjače. Grabežljivac dna, dakle, kojemu riba dolazi tek na posljednjem mjestu. Za čovjeka ga FishBase vodi kao „Harmless“, bezopasnoga.

Tobolac koji visi na algama

Za razliku od većine morskih pasa, koji rađaju žive mlade, ovaj polaže jaja. FishBase: „Oviparous, laying paired eggs (one per oviduct) in shallow subtidal areas.“ — jajorodna, u parovima, po jedno na svaki jajovod, i to u plitkoj vodi ispod plimne zone. Tobolac mjeri 4,9 do 7,0 centimetara u dužinu i 1,5 do 3,0 centimetra u širinu, ovisno o lokalitetu i veličini ženke. Zameci „feed solely on yolk“ — hrane se isključivo žumanjkom, bez ičega od majke. A zatim rečenica koja objašnjava tempo ove ribe: „Fully formed pups hatch after 5-11 months, depending on water temperature.“ — pet do jedanaest mjeseci, ovisno o temperaturi vode; tek izlegli mladunci dugi su 8 do 10 centimetara. ⚠️ Ovdje izvor sam stavlja proturječje jedno uz drugo: jaje leži u plitkome, a odrasla riba stoji obično na 80 do 100 metara. Tko nađe tobolce na algama, nije našao stajalište velikih.

„Least Concern“ — a u Hrvatskoj ipak zabranjena

FishBase vodi mačku bljedicu kao „Least Concern (LC)“, s datumom procjene 31. kolovoza 2020., ribarstvo kao „minor commercial“ i izričito „gamefish: yes“. Istodobno isti izvor navodi oporavljivost „Low“, s vremenom udvostručenja populacije od 4,5 do 14 godina, i osjetljivost na izlov „High (59 of 100)“. ⚠️ Česta, a ipak spora — oboje stoji jedno uz drugo. A onda postoje države koje su od toga načinile pravilo, i za hrvatskoga ribolovca to nije daleka vijest. Hrvatska ovu ribu vodi u Pravilniku o sportskom i rekreacijskom ribolovu na moru, Narodne novine 48/2026, na snazi od 1. lipnja 2026., u Prilogu 1., Tablici 3. — to je „Popis vrsta riba i drugih morskih organizama za koje je zabranjen ulov i za koje se vodi evidencija slučajnog ulova i puštanja“, a unutar njega skupina „Zabranjene vrste“. Ondje stoje „mačka bljedica — Scyliorhinus canicula“, „mačka mrkulja — Scyliorhinus stellaris“ i „mačke — Scyliorhinus spp.“, dakle cijeli rod. Kako s njom postupiti, kaže članak 8., stavak 11. istoga Pravilnika: „Ribolovac je prije izvlačenja iz mora dužan pustiti jedinku živu i neozlijeđenu kad god je to moguće kod slučajnog ulova: − vrsta iz tablica 2. i 3. Priloga 1. ovoga Pravilnika, …“ Dakle: pustiti živu i neozlijeđenu, i to prije nego što se riba izvuče iz mora, kad god je to moguće. ⚠️ Ovo je citirano mjesto iz propisa, a ne pravni savjet. Najmanje mjere, količine i lovostaji razlikuju se i mijenjaju, tekst propisa treba pročitati sam, a mjerodavno je nadležno tijelo. Pouka za ribolovca jest druga: svjetski status „nije ugrožena“ ne govori ti ništa o tome što je dopušteno na tvojoj vodi.

Što to znači na vodi

  • Meko dno, ne greben. FishBase navodi pjeskovito, koraligensko, algama obraslo, šljunkovito ili muljevito dno na epikontinentalnom pojasu i najgornjoj padini. Tko poznaje dno, poznaje površinu — StrikeAhead ti pokazuje dubinu i uvjete za tvoju točku.
  • Osamdeset do sto metara je pravilo, deset do 780 raspon. „Usually 80 - 100 m“ formulacija je izvora, a ne pravilo palca s rive.
  • Morski pas džepnoga formata. Metar najveće dužine, 3,7 kilograma najveće mase: tko ulovi mačku, nije ulovio čudovište — a FishBase je vodi kao bezopasnu.
  • Pase dno. Mekušci, rakovi, mali glavonošci, mnogočetinaši, i tek onda male ribe. Koja veličina mamca ili koja metoda lovi, ne kaže nijedan od pročitanih izvora; ovaj članak ne obećava nijednu.
  • Jajni tobolac nije nalaz na pošti. Polaže se u plitkome, stoji se duboko. Pet do jedanaest mjeseci do izlijeganja, ovisno o temperaturi vode.
  • Spora u obnovi. Oporavljivost „Low“, vrijeme udvostručenja 4,5 do 14 godina, osjetljivost „High (59 of 100)“ — argument za pažljivo rukovanje i za puštanje, i ondje gdje to nitko ne traži.
  • Propise provjeri sam. U Hrvatskoj cijeli rod stoji u Prilogu 1., Tablici 3. Pravilnika (NN 48/2026) među vrstama za koje je ulov zabranjen, a članak 8., stavak 11. traži da se jedinka kod slučajnog ulova pusti živa i neozlijeđena prije izvlačenja iz mora, kad god je to moguće. Drugdje vrijedi drugo, propisi se mijenjaju — mjerodavno je nadležno tijelo; ovo nije pravni savjet.
  • Pitaj za drugu riječ. „Gattuccio“, „mačka“, „dogfish“, „Gattarell“ — nijedno od tih imena samo ne određuje vrstu. Tek pridjevak dijeli ovu ribu od sestrinske.

Mačka bljedica grabežljivac je kojega znanost zove psom: latinski psić u vrsnoj oznaci, grčko štene u rodu — i kontinent koji se toga nije držao pa govori mačka, na sjeveru crveni morski pas, u Japanu tigar. Iza imena stoji morski pas od metra koji živi nad mekim dnom, jaja u tobolcima vješa u plitkome i koji je, ovisno o državi, usputni ulov ili zabranjena vrsta. StrikeAhead čita uvjete i dubinu i uči iz tvojih ulova; aplikacija ti kaže kada se isplati, a StrikeAhead Pathfinder ti kaže s kime izlaziš na nepoznatu vodu — kurirano, osobno provjereno, s provjerenim ulovima umjesto reklamnih fotografija, bez plaćenog rangiranja i za tebe kao ribolovca bez posredničke naknade.

Ulovi pravi trenutak →