Ribolov grdobine: grabežljivac koji sam nosi svoj štap
Svaki članak ove serije odgovara na isto pitanje: kako ribič nadmudri grabežljivca? Kojim mamcem, na kojoj dubini, u koje doba. Kod grdobine je na drugom kraju strune kolega. Prva šipčica njezine leđne peraje preobražena je u ribički štap, na čijem vrhu sjedi kožni režanj kao mamac, a ona mirno leži na dnu dok plijen ne priđe dovoljno blizu. Zato pol ovog članka glasi: grabežljivac koji sam nosi svoj štap. Ovdje se misli na grdobinu, *Lophius piscatorius*, koja živi od Barentsova mora do Sredozemlja.
Ribič, vrag, žaba: što europska imena znaju o njoj
Podrijetlo znanstvenih imena bilježi The ETYFish Project, etimološki popis imena riba. Ondje ime vrste piscatorius znači „koji pripada ribiču” — s obzirom na prvu bodlju leđne peraje, preobraženu u ribički aparat (illicium) koji nosi lukovičast ili mesnat „mamac” (esca), kojim riba mami plijen prema svojim „cavernous mouth”, špiljolikim ustima. Rod Lophius prema ETYFishu dolazi od grčkog *lóphos*, „kresta” ili „griva”, starog imena upravo za ovu vrstu — vjerojatno, kaže ETYFish, zbog leđne peraje s tri bodlje nalik ticalima na glavi. Linné je dao ime 1758.; riba dakle svoj štap nosi već u znanstvenom imenu.
Narodna imena dijele se u tri tabora. U GBIF-ovu popisu narodnih imena za *Lophius piscatorius* (ključ 2415075, 217 unosa) stoji tabor ribiča: engleski „angler”, njemački „Anglerfisch”, talijanski „Rana pescatrice”, portugalski „peixe-pescador”, rumunjski „Peste pescar”, ruski „Европейский удильщик”, mađarski „európai horgászhal”, grčki „Πεσκαντρίτσα”. Uz njega tabor vraga: njemački „Seeteufel” (morski vrag), nizozemski „Zeeduivel”, ruski „Морской черт”, norveški „sjødævel”, francuski „diable”, velški „Cythraul y Môr”. I tabor žabe: talijanski „Rospo” i „coda di rospo”, katalonski „granota de mar”, španjolski „pejesapo”, poljski „Żabnica”, slovenski „Morska žaba”, švedski „havspadda”, grčki „Βατραχόψαρο”. K tomu dva samotnjaka: turski „Fener Balığı”, riba fenjer, i norveški „breiflabb”, široka usta. Mnoga imena ovaj članak namjerno ne tumači — španjolski „Rape”, portugalski „Tamboril”, francuski „Baudroie”, hrvatski „Grdobina” —, jer njihovo podrijetlo ne navodi nijedan od pročitanih izvora. Među njima je, dakle, i naše vlastito ime.
💣 Zamke imena ovaj su put čak tri. Englesko „monkfish” u GBIF-ovu popisu stoji i kod sklata, morskog psa (*Squatina squatina*) — gdje se čak ponovno pojavljuje i nizozemsko „zeeduivel”. Francusko „lotte” stoji i kod manića (*Lota lota*), slatkovodne ribe kojoj je ova serija posvetila zaseban članak; prema FishBaseu grdobina se bez kože i glave prodaje kao „queue de Lotte”. A „Anglerfisch” se na njemačkom zovu i ribe iz druge porodice (Antennariidae). Za japanski popis navodi samo „ニシアンコウ”; kraće „アンコウ” u GBIF-u pripada drugoj vrsti. Za arapski ne navodi nikakvo ime.
Štap na glavi
Kako lovi, opisuje norveški Havforskningsinstituttet (Institut za istraživanje mora) na svojoj stranici o vrsti: mirno leži i mami plijen prednjom šipčicom peraje, „som fungerer som ei fiskestong med ein hudflik som agn” — koja djeluje kao ribički štap s kožnim režnjem kao mamcem. Svaka riba koja priđe dovoljno blizu velikim ustima bude progutana kad grdobina munjevito razjapi ralje i usisa plijen. A onda rečenica koja ostaje u pamćenju: u želucima grdobina pronađene su čak i morske ptice i vidre. FishBase-ova stranica vrste potvrđuje tu sliku: leži „half-buried in the sediment waiting for its prey”, napola zakopana u sedimentu čekajući plijen, mami svojom ribičkom niti i hrani se uglavnom ribama, povremeno morskim pticama. Esca je prema FishBaseu dvodijelna, s dva široka, listolika režnja.
Osnovni podaci, svaki sa svojim izvorom, jer se izvori ne slažu posvuda. FishBase: morska, pridnena vrsta dubljih voda, od 20 do 1.000 metara, na pijesku i mulju, i na stijenama; od jugozapadnog Barentsova mora do Gibraltara, uključujući Sredozemlje i Crno more; do 200 centimetara i 57,7 kilograma, obično oko 100 centimetara; najveća zabilježena starost 24 godine; IUCN „Least Concern” (najmanje zabrinjavajuća, procjena 2013.); opasnost za ljude: „Harmless”, bezopasna. MarLIN, informacijska mreža britanske Marine Biological Association, navodi pak raspon od donje međuplimne zone do 550 metara, uz to ljušture i šljunak, te „large curved teeth in both jaws”, velike zakrivljene zube u obje čeljusti. Havforskningsinstituttet je nalazi već u obalnom pojasu i navodi životni vijek od više od 25 godina. ⚠️ Koliko plitko dolazi i koliko dugo živi, izvori dakle odgovaraju različito — ovaj članak to ne izglađuje.
Dvije grdobine, jedno ime
U Sredozemlju i Atlantiku uz *L. piscatorius* živi i druga, vrlo slična vrsta, grdobina žutulja, *Lophius budegassa*. Što izvori nude za razlikovanje:
- Ime dolazi iz Genove. *budegassa* prema ETYFishu potječe od *budegasso*, mjesnog imena uz Genovski zaljev.
- Boja trbušne šupljine. Havforskningsinstituttet vrste razlikuje po ovojnici trbušne šupljine: svijetloj kod *L. piscatorius*, crnoj kod *L. budegassa*. I FishBase za *L. piscatorius* navodi svijetlu potrbušnicu.
- Na sjeveru gotovo samo jedna vrsta. Norveški ulovi prema Havforskningsinstituttetu gotovo su isključivo *L. piscatorius* — tek je otprilike jedna od 1.000 *L. budegassa*.
- Imena ne pomažu. U GBIF-ovu popisu za *L. budegassa* (ključ 2415070) stoje ista imena kao kod grdobine: francuski „Baudroie” i „Lotte”, turski „fener baligi”, malteški „Petrica”.
⚠️ Ograda uz to: trbušnu šupljinu vidiš tek pri čišćenju — na živoj ribi ovo obilježje ne pomaže. Ovaj članak nije ključ za određivanje vrsta; tko vrstu mora sigurno znati, neka pita nadležno ribarstveno tijelo ili pogleda stručni priručnik.
Što to znači na vodi
- Nije uobičajen ulov — i to je iskren odgovor. Nijedan od ovdje pročitanih izvora ne opisuje grdobinu kao cilj športskih ribiča; FishBase je navodi kao „highly commercial”, od velike gospodarske važnosti, a Havforskningsinstituttet opisuje mreže stajaćice i pridnene koće. Ako ipak završi na udici, bit će to ondje gdje živi: na dnu iznad pijeska ili mulja.
- Uči od grabežljivca iz zasjede. Mirno leži, pomiče samo mamac i napada kad je plijen blizu. To je logika svakog mamca na dnu koji mirno leži pred grabežljivcem — da neka određena ribolovna metoda lovi grdobinu, ne dokazuje nijedan od izvora, i ovaj članak ne obećava nijednu.
- Nikad ruku u usta. Veliki zakrivljeni zubi u obje čeljusti i usta koja usisavaju plijen: udicu skidaj samo dugim kliještima, a ako je duboko, radije presijeci predvez.
- Veličinu shvati ozbiljno. Riba koja prema FishBaseu može doseći dva metra i više od 57 kilograma ne diže se jednom rukom preko ograde čamca — podmetač ili gaf samo ondje gdje su dopušteni.
- Bezopasna znači da nije otrovna. Za razliku od pauka bijelca iz prošlog članka, FishBase grdobinu navodi kao „Harmless” — bez otrovnih bodlji. Opasnost su zubi i težina, ne otrov.
- Sam provjeri pravila. Ovaj članak namjerno ne navodi ni najmanje mjere, ni kvote, ni lovostaje — grdobina je intenzivno lovljena riba za jelo, a pravila se razlikuju po zemljama i morskim područjima. Mjerodavno je nadležno ribarstveno tijelo; ovo nije pravni savjet.
Grdobina je riba koja najbolje pokazuje o čemu se u ribolovu radi: mirno ležati na pravom mjestu i udariti u pravom trenutku. Pogoditi baš taj trenutak ljudima je teže nego njoj. StrikeAhead čita uvjete i dubinu i uči iz tvojih ulova; aplikacija ti kaže kada se isplati izaći, a StrikeAhead Pathfinder ti kaže s kim izlaziš na nepoznatu vodu — odabrano, osobno provjereno, s provjerenim ulovima umjesto reklamnih fotografija.