StrikeAhead

Potočna zlatovčica: Amerikanka koja od 1884. živi u hladnim potocima Europe

Prema njemačkoj Wikipediji, 1884. stigla je iz Sjeverne Amerike u Europu — i otada živi u hladnim potocima i planinskim jezerima kojima nikad nije pripadala. Na engleskom se zove pastrva (trout), ali to nije: ona je zlatovčica. Ovaj članak govori o potočnoj zlatovčici, *Salvelinus fontinalis* — njemački Bachsaibling, engleski brook trout (i brook charr, speckled trout i brookie), francuski omble de fontaine (i saumon de fontaine i truite mouchetée), talijanski salmerino di fontana, španjolski trucha de arroyo, portugalski truta-das-fontes (GBIF), nizozemski bronforel, danski kildeørred (GBIF), švedski bäckröding, norveški bekkerøye, finski puronieriä, ruski американская палия, slovenski također potočna zlatovčica, albanski trofta e përrenjve (GBIF), japanski カワマス i arapski لفاشة الينابيع (Wikidata); za grčki nismo našli vlastito ime ni u Wikidati ni u GBIF-u, a tursku inačicu koju navodi GBIF nismo mogli potvrditi kao uobičajenu. Ona je grabežljiva riba hladne, bistre vode. Ovdje piše kako ćeš je prepoznati, što jede, kada se mrijesti — i zašto je kod nas strankinja.

Zlatovčica koja se zove pastrva

Opisao ju je prirodoslovac Samuel Latham Mitchill 1814. kao *Salmo fontinalis* (engleska Wikipedija) — dakle najprije u rodu lososa i pastrva. Kasnije je svrstana među zlatovčice, u rod *Salvelinus*; njemu pripadaju i jezerska zlatovčica i američka jezerska zlatovčica (*Salvelinus namaycush*, engl. lake trout). Prema engleskoj Wikipediji, ime vrste *fontinalis* latinsko je i znači „s izvora“ — i doista, FishBase opisuje njezino stanište kao bistre, hladne, kisikom bogate potoke, male do srednje rijeke i jezera. To što se na engleskom ipak zove trout naslijeđe je vremena prije preraspodjele: ime je ostalo, rod se promijenio.

Kako ćeš je prepoznati

FishBase navodi kombinaciju po kojoj se sigurno prepoznaje: tamnozeleno mramorasto šarenilo na leđima i na leđnoj peraji — i crvene točke s plavim obrubom na bokovima. Obojenost varira, ali je najčešće zelena do smećkasta, sa svjetlijim crvolikim linijama na leđima koje sežu do leđne, a ponekad i do repne peraje; bokovi nose brojne svijetle mrlje i nekoliko crvenih. Drugo sigurno obilježje nalazi se na donjim perajama: podrepna, trbušne i prsne peraje prema FishBaseu imaju bijeli prednji rub, iza njega tamnu prugu, a ostatak je crvenkast. Repna peraja gotovo je ravna ili tek plitko urezana. U vrijeme mrijesta donji dijelovi bokova i peraje postaju crveni; jedinke koje odlaze u more odozgo su tamnozelene, sa strane srebrnaste i imaju još samo blijedoružičaste točke.

  • Veličina: prema FishBaseu najviše 86 cm (standardna duljina), uobičajeno 26,4 cm; u Europi prosječna veličina u prirodi prema njemačkoj Wikipediji rijetko prelazi 35 cm.
  • Masa: najveća objavljena masa prema FishBaseu iznosi 8,0 kg; u Europi prema njemačkoj Wikipediji uglavnom ne prelazi 1 kg.
  • Starost: prema FishBaseu do 24 godine — ali većina jedinki prema engleskoj Wikipediji doživi samo 3 do 4 godine.

Gdje živi

Njezina je domovina prema FishBaseu istok Sjeverne Amerike: gotovo cijela istočna Kanada od Newfoundlanda i Labradora do zapadne obale Hudsonova zaljeva, prema jugu u slivovima Atlantika, Velikih jezera i Mississippija do Minnesote te duž Apalača do sjevera Georgije. Odande je prema FishBaseu naširoko unošena — po Sjevernoj Americi i u umjerene pojase drugih kontinenata. Prema FishBaseu živi u rasponu temperature od 0 do 25 °C; engleska Wikipedija kao tipično navodi 1 do 22 °C i topla ljeta s malo vode opisuje kao stres, ponajprije za velike ribe. Upadljiva je njezina tolerancija na kiselu vodu: prema engleskoj Wikipediji obično živi pri pH od 5,0 do 7,5, u krajnostima od 3,5 do 9,8 — a prema njemačkoj Wikipediji niske pH-vrijednosti podnosi bolje od domaće potočne pastrve. Osim tekućica, prema njemačkoj Wikipediji naseljava i stajaćice poput planinskih jezera.

Što jede

Prema FishBaseu jede gotovo sve što padne u potok ili u njemu živi: crve, pijavice, rakove, kukce — među njima trzalce, tulare, mušice svrbljivice, vodencvjetove, obalčare i vretenca —, mekušce, ribe i vodozemce, pa čak i male sisavce. Engleska Wikipedija kao primjer navodi voluharice i dodaje da povremeno jede mlade pripadnike svoje vrste. Prema njemačkoj Wikipediji ljeti su važni kukci koji padnu na vodu, poput skakavaca, a veći primjerci love ribe, i to i one vlastite vrste. FishBase je smješta na trofičku razinu 3,3.

Mrijest u jesen, u izvorskoj vodi

Potočna zlatovčica prema engleskoj Wikipediji mrijesti se u jesen. FishBase opisuje udvaranje: mužjak pokušava natjerati ženku prema prikladnom šljunku za mrijest; ženka bira mjesto i kopa gnijezdo za mrijest, dok mužjak pokraj nje juri amo-tamo, drhti i dodiruje je perajama — ali većinu vremena provodi tjerajući druge mužjake. Prema engleskoj Wikipediji ženka kopa gnijezdo ondje gdje podzemna voda kroz šljunak izvire prema gore; jajašca dobivaju kisik iz vode koja struji kroz šljunak. Jedna ženka položi do 5.000 jajašaca; ona preko zime leže u šljunku i izlegu se nakon 4 do 6 tjedana. FishBase njezinu otpornost ocjenjuje kao srednju: populaciji treba 1,4 do 4,4 godine da se udvostruči.

Salters i coaster: one koje odlaze dalje

Ne ostaje svaka potočna zlatovčica u potoku. Neke jedinke, u Sjevernoj Americi zvane salters, prema FishBaseu u proljeće, kad se voda u potoku zagrije, odlaze u more — ali se nikad ne udaljuju više od nekoliko kilometara od ušća i ondje ostaju do tri mjeseca. Prema engleskoj Wikipediji na mrijest se vraćaju krajem ljeta ili u jesen. U Gornjem jezeru (Lake Superior) žive coaster: populacije koje prema engleskoj Wikipediji obitavaju u jezeru, žive dulje, grabežljivije su i na mrijest odlaze u pritoke.

Križanci: tigrasta pastrva, splake, „Elsässer Saibling“

  • Tigrasta pastrva (tiger trout): križanac potočne zlatovčice i potočne pastrve — prema njemačkoj i engleskoj Wikipediji sterilan; engleska Wikipedija navodi da je gotovo uvijek neplodan i piše da se zbog brzog rasta koristi za poribljavanje.
  • Splake: križanac potočne zlatovčice i američke jezerske zlatovčice — prema engleskoj Wikipediji plodan, ali s vrlo ograničenim prirodnim razmnožavanjem.
  • „Elsässer Saibling“ (njemačko ime, otprilike „alzaška zlatovčica“): prema njemačkoj Wikipediji križanac potočne zlatovčice i jezerske zlatovčice.

Strankinja u potoku

U domovini je riba izvora — u Europi je unesena vrsta. FishBase bilježi da nekoliko zemalja nakon njezina unošenja prijavljuje negativne ekološke posljedice i vodi je kao potencijalnog štetnika. Prema engleskoj Wikipediji unesena potočna zlatovčica može domaće vrste istisnuti, pojesti i s njima se križati; u sjevernom Stjenjaku pridonosi nazadovanju domaće cutthroat pastrve, a u Europi je naštetila rastu domaće potočne pastrve. Zato njemačka Wikipedija savjetuje da se ovom vrstom ne poribljava, kako se ne bi narušili postojeći ekosustavi. Na svjetskoj razini prema IUCN-u smatra se najmanje zabrinjavajućom (Least Concern; prema FishBaseu procijenjeno 1. kolovoza 2021.), iako su domaće populacije prema engleskoj Wikipediji u padu od 19. stoljeća. Koristi se na mnogo načina: FishBase je vodi kao sportsku ribu, u komercijalnoj akvakulturi i kao pokusnu životinju, a njemačka Wikipedija naziva je omiljenom uzgojnom vrstom. Lovostaj, najmanja lovna mjera i pravila zadržavanja ulova razlikuju se od zemlje do zemlje i od vode do vode — provjeri ih sam prije ribolova: kod ribočuvara, u udruzi, kod nadležnog tijela za ribarstvo ili kod svojeg vodiča.

Četiri proturječnosti, ostavljene kakve jesu

  • Koliko teška naraste? FishBase: najviše 8,0 kg. Engleska Wikipedija: najteža dokumentirana jedinka imala je 6,6 kg, IGFA-rekord iznosi 6,57 kg.
  • Koliko dugo živi? FishBase: do 24 godine. Engleska Wikipedija: najmanje sedam godina, unesene jedinke u Kaliforniji do 15. Njemačka Wikipedija: u prirodnim uvjetima osam do deset godina.
  • Koliko duga naraste? FishBase: 86 cm standardne duljine — dakle mjereno bez repne peraje. Engleska Wikipedija: 86 cm. Njemačka Wikipedija: 85 cm.
  • Kada je pao rekord? IGFA-rekord s rijeke Nipigon u Ontariju u engleskoj Wikipediji jednom stoji uz godinu 1915., a jednom uz 1916. — u istom članku.

Tri imena koja vode do krive ribe

  • „Tigerfisch“ i „Elsässer Saibling“. GBIF oba ova njemačka imena navodi i za samu potočnu zlatovčicu — ali prema njemačkoj Wikipediji to su križanci: sterilna tigrasta pastrva (s potočnom pastrvom) i Elsässer Saibling (s jezerskom zlatovčicom). Tko ulovi jednog od njih, nema na udici čistu potočnu zlatovčicu.
  • „Beekforel“. GBIF to nizozemsko ime navodi i za potočnu zlatovčicu, ali prema nizozemskoj Wikipediji beekforel je potočna pastrva, *Salmo trutta fario*. Nizozemsko ime potočne zlatovčice je bronforel.
  • „Speckled trout“. Tako se potočna zlatovčica zove u dijelovima Sjeverne Amerike — ali prema engleskoj Wikipediji to ime nosi i sasvim druga riba: *Cynoscion nebulosus*, na engleskom i spotted seatrout — morska riba iz porodice Sciaenidae.

Ostaje pitanje kojim počinje svaki članak ove serije: kada. Stanište, plijen i navike stoje gore, i one su stalne. Svaki se dan mijenja sve ostalo — svjetlo, tlak zraka, vjetar, temperatura vode —, i upravo se tu odlučuje isplati li se dan na vodi. To izračunava StrikeAhead: uzima uvjete na tvojoj vodi i kaže ti kada se isplati krenuti. A budući da nepoznato područje, njegova mjesta i pravila ne poznaješ od prvog dana, StrikeAhead Pathfinder kaže ti s kim ćeš krenuti: pomno odabrani vodiči i skiperi, osobno provjereni prije uvrštenja — licencija i osiguranje —, s potvrđenim ulovima umjesto reklamnih fotografija, bez plaćenog rangiranja i za tebe kao ribolovca bez naknade za posredovanje. Aplikacija kaže kada, Pathfinder s kim.