StrikeAhead

Seriola carpenteri (Guinean amberjack): vrsta koja izvana izgleda kao gof

Izvana se, prema talijanskoj Wikipediji, ne može razlikovati od gofa — a ipak je zasebna vrsta. *Seriola carpenteri* opisana je tek 1971. i zove se engleski Guinean amberjack (FishBase, GBIF), francuski sériole guinéenne, španjolski medregal de Guinea, portugalski charuteiro-da-Guiné, finski viirupiikkimakrilli (GBIF), talijanski ricciola della Guinea (talijanska Wikipedija). Hrvatsko ime GBIF ne navodi; ovaj članak koristi znanstveno ime. Dom joj je istočni Atlantik pred zapadnom Afrikom; u Sredozemlje je prema CIESM-ovu atlasu došla kroz Gibraltarski tjesnac, a ne kroz Sueski kanal. Atlas ondje do danas navodi tri dojave. Ovdje piše što izvori o njoj znaju, po čemu je se uopće može prepoznati — i koliko je malo od toga pouzdano.

Nazvana po big game ribolovcu

Opisao ju je Mather 1971. godine (FishBase, nizozemska i švedska Wikipedija). Ime vrste odaje počast Williamu K. Carpenteru: prema FishBaseu big game ribolovac i autorov prijatelj, prema engleskoj Wikipediji iz Fort Lauderdalea na Floridi, dugo godina predsjednik i najvažniji pokrovitelj udruge International Game Fish Association, koji je istraživanje mora podupirao novcem i vlastitim radom. Ime roda *Seriola* prema FishBaseu latinski je deminutiv sa značenjem „veliki zemljani lonac“. To što je vrsta tako kasno dobila ime ima posljedice: budući da je opisana tek 1971. i toliko nalikuje gofu (*Seriola dumerili*), prema talijanskoj Wikipediji iznimno je teško kartirati gdje se javlja.

Po čemu je prepoznaješ

  • Izvana kao gof. Talijanska Wikipedija njezin izgled naziva istovjetnim izgledu *S. dumerili* i navodi samo tri razlike: manju veličinu, broj bodlji u prvoj leđnoj peraji i broj škržnih nastavaka.
  • Škržni nastavci najbolje su obilježje. CIESM-ov atlas za *S. carpenteri* navodi 22–23. Kod *S. dumerili* broj se s rastom smanjuje s 18–24 kod malih jedinki na 11–19 kod riba iznad 20 cm vilične dužine (CIESM-ov atlas). Gof veći od 20 cm ima dakle manje nastavaka nego *S. carpenteri* — no prebrojiti se to može samo na ulovljenoj ribi.
  • Režanj druge leđne peraje: kod odraslih je jednako dug kao prsna peraja ili nešto duži, obično 15–18 % vilične dužine. Kod *S. rivoliana* je duži, obično 19–22 % (CIESM-ov atlas).
  • Širok kraj gornje čeljusti. Stražnji kraj gornje čeljusti relativno je širok. Kod *S. fasciata* je relativno vitak, a oko je ondje relativno veliko (CIESM-ov atlas).
  • Odrasli su tamnoružičasti na leđima i bokovima, na glavi tamniji, na trbuhu blijedi (CIESM-ov atlas).
  • Mlađ s pet pruga. Ispod 20 cm vilične dužine žuti su s pet tamnih, nepravilno isprekidanih poprečnih pruga, koje ne sežu na kožice mekog dijela leđne i podrepne peraje; šesta, mala tamna pruga nalazi se na kraju repnog drška (CIESM-ov atlas).
  • Bez koštanih pločica na bočnoj liniji, ali sa žljebovima na repnom dršku (CIESM-ov atlas).
  • Formula peraja: prva leđna peraja sa 7–8 bodlji, druga s jednom bodljom i 28–33 mekane šipčice, podrepna peraja sa 17–21 mekanom šipčicom, prsna peraja s 20 šipčica (CIESM-ov atlas).

148 riba kod Lampeduse

Nalaz u Sredozemlju objavili su Pizzicori, Castriota, Marino i Andaloro 2000. godine u *Journal of Fish Biology* — pod naslovom *„Seriola carpenteri: a new immigrant in the Mediterranean from the Atlantic Ocean“*, novi doseljenik iz Atlantika. CIESM-ov atlas iz toga rada prenosi dvije dojave: 20 jedinki u kolovozu 1996. i 148 jedinki u rujnu 1997., obje kod Lampeduse. Nakon toga atlas navodi još samo jednu: tri jedinke 2016. pred sjevernim Tunisom (Capapé i suradnici, 2018., *Cahiers de Biologie Marine* — sudeći po naslovu, prvi potvrđeni nalaz na tuniskoj obali). Engleska Wikipedija to sažima ovako: od 2000. nekoliko puta u Sicilijskom kanalu. Vrsta je zavičajna u istočnom Atlantiku: prema FishBaseu od Biskajskog zaljeva i od Agadira u Maroku do Angole, uključujući Zelenortske otoke. Za Biskajski zaljev atlas citira Quéroov rad iz 1986., koji je vrstu, sudeći po naslovu, zabilježio kao novu za faunu sjeveroistočnog Atlantika.

Stanište, plijen, mrijest

  • Odrasli iznad šelfa. Žive pri dnu i u slobodnoj vodi iznad njega (bentopelagički), općenito ograničeni na priobalne vode iznad kontinentskog šelfa, od površine do najmanje 200 m dubine (CIESM-ov atlas, FishBase).
  • Mlađ u slobodnoj vodi. Živi blizu površine na otvorenom moru ili u vodama šelfa udaljenima od obale (CIESM-ov atlas).
  • Topla voda. Vrsta je općenito ograničena na područja u kojima je površinska temperatura iznad 25 °C; na njezinu rasprostranjenost možda utječu sezonski pomaci vodene mase temperature 18–27 °C duž afričke obale (FishBase, CIESM-ov atlas, engleska Wikipedija).
  • Plijen: lignje i ribe (FishBase, CIESM-ov atlas, engleska Wikipedija). FishBase iz toga izračunava trofičku razinu 4,6.
  • Mrijesti se vjerojatno u kolovozu i rujnu (CIESM-ov atlas). Jaja plutaju u slobodnoj vodi (FishBase). Prema atlasu vrsta je pri spolnoj zrelosti manja od *S. dumerili*, koja se prvi put mrijesti s 91 cm ukupne dužine; vlastitu veličinu pri sazrijevanju za *S. carpenteri* ne navode ni atlas ni FishBase.
  • Inače se malo zna. Njezina je biologija slabo poznata, piše CIESM-ov atlas. Talijanska Wikipedija pretpostavlja da se njezin način života bitno ne razlikuje od gofova.
  • Ugroženost: na Crvenom popisu IUCN-a najmanje zabrinjavajuća vrsta (Least Concern, procijenjeno 14. travnja 2014.). FishBase otpornost populacije ocjenjuje kao srednju (vrijeme udvostručenja 1,4–4,4 godine), a osjetljivost na izlov kao umjerenu (42 od 100).

U ulovu vjerojatno pod krivim imenom

U Atlantiku se prema CIESM-ovu atlasu najčešće lovi pelagijskim koćama, pridnenim koćama, plivaricama i mrežama stajaćicama. FishBase je vodi kao gospodarski iskorištavanu vrstu i kao sportsku ribu te je svrstava u cjenovnu kategoriju „vrlo visoka“. U Sredozemlju je rijetka — no njezin udio u gospodarskom ulovu prema atlasu mogao bi biti podcijenjen, jer se vjerojatno pogrešno određuje kao *S. dumerili*. Talijanska Wikipedija kao trgovačko ime navodi ricciola atlantica. A za sve koji je žele jesti, na FishBaseu pod „Opasnost za ljude“ stoji napomena: postoje izvješća o trovanjima ciguaterom. Gdje i koliko često, ondje ne piše.

Gdje si izvori proturječe

  • Koliko naraste? FishBase: najviše 72,5 cm ukupne dužine, uobičajeno 40 cm. Španjolska i katalonska Wikipedija: 72,5 cm ukupne dužine. Engleska Wikipedija: najmanje 48 cm vilične dužine, vjerojatno znatno više. Talijanska Wikipedija: do 55 cm, pri čemu nije jasno naraste li više. CIESM-ov atlas: u Sredozemlju u prosjeku 65 cm vilične dužine, u Atlantiku do 55 cm vilične dužine — sredozemni prosjek tako bi bio iznad atlantskog maksimuma istog izvora, a atlas iza vlastitog podatka stavlja pitanje misli li se na standardnu ili ukupnu dužinu.
  • Koliko bodlji ima prva leđna peraja? CIESM-ov atlas: 7–8. FishBase: 8–9. Talijanska Wikipedija: 7 ili 8 — kod gofa ih je, kaže, uvijek 7.
  • Koliko škržnih nastavaka? CIESM-ov atlas: 22–23. Talijanska Wikipedija: 19–23.
  • Koje je boje? CIESM-ov atlas: odrasli tamnoružičasti. Talijanska Wikipedija: obojenost nije pouzdano poznata; zato se ne zna može li je se po njoj razlikovati od gofa.
  • Udomaćena ili ne? CIESM-ov atlas: uspjeh naseljavanja rijedak („rare“). Talijanska Wikipedija: kod Lampeduse ulovljena u dobrom broju — a budući da su ribe imale gonade spremne za mrijest, nameće se zaključak da se vrsta u Sredozemlju udomaćila.
  • 1996. ili 2000.? Karta CIESM-ova atlasa prvi nalaz u Sredozemlju datira u 2000., engleska Wikipedija piše „od 2000.“. Prema istom atlasu ribe su dojavljene za kolovoz 1996. i rujan 1997. — 2000. je godina objave.
  • Koji red? Španjolska i katalonska Wikipedija te GBIF: Perciformes. FishBase i CIESM-ov atlas: Carangiformes. To je razlika u stanju sistematike, a ne u vrsti.

Tri zamke u imenu

  • „Mediterranean amberjack“ označava dvije vrste. GBIF to englesko ime (iz Catalogue of Life) navodi za *S. carpenteri*. Rad Marina i suradnika iz 1995., citiran u CIESM-ovu atlasu, u naslovu pak tako naziva *Seriola dumerili*.
  • „Ricciola atlantica“ nije dokaz podrijetla. Tako se *S. carpenteri* prema talijanskoj Wikipediji zove u trgovini. Ime opisuje zavičaj vrste, a ne mjesto ulova pojedine ribe: ribe kod Lampeduse ulovljene su u Sredozemlju.
  • „Charuteiro“ s dodatkom i bez njega. Na portugalskom GBIF navodi charuteiro-da-Guiné za *S. carpenteri*; samo charuteiro GBIF navodi za *S. fasciata*. Uz to za *S. carpenteri* stoje portugalski seriola-do-golfo i katalonski sériole del golf — „iz zaljeva“, a da izvor ne kaže iz kojega.

Time smo stigli do pitanja kada, kojim završava svaki članak ove serije. Kod *Seriola carpenteri* izvori daju dva traga: obje dojave kod Lampeduse potječu iz kolovoza i rujna, u iste mjesece CIESM-ov atlas stavlja pretpostavljeno vrijeme mrijesta — a vrsta se drži površinske vode toplije od 25 °C. O vremenu hranjenja nigdje ne piše ni riječ. Stanište, plijen i obilježja navedeni su gore, koliko su potvrđeni. Ono što se mijenja svaki dan jesu uvjeti na tvojoj vodi — to izračunava StrikeAhead i kaže ti kada se izlazak isplati. A budući da rubove i pravila nepoznatog područja ne poznaješ od prvog dana, StrikeAhead Pathfinder kaže ti s kim izlaziš: odabrani vodiči i skiperi, prije uvrštavanja osobno provjereni — licencija i osiguranje —, s potvrđenim ulovima umjesto reklamnih fotografija, bez plaćenog rangiranja i za tebe kao ribolovca bez naknade za posredovanje. Aplikacija kaže kada, Pathfinder s kim.