StrikeAhead

Kirnja zlatica: vitka kirnja sa zlatnom mrljom koja se seli prema sjeveru

Među kirnjama Sredozemlja ona je vitka, šiljastih usta, ona sa zlatnom mrljom: *Epinephelus costae* — hrvatski kirnja zlatica, regionalno prema hrvatskoj Wikipediji i dugulja ili galinjača, njemački Spitzkopf-Zackenbarsch (GBIF/WoRMS), u FishBaseu i Gestreifter Zackenbarsch ili Alexanderbarsch, engleski goldblotch grouper, talijanski cernia dorata, francuski mérou badèche, španjolski falso abadejo, portugalski garoupa-do-Mediterrâneo, nizozemski gestreepte zaagbaars, finski kultakylkimeriahven, ruski александрийский мероу, turski altın benekli lahoz i grčki στήρα (GBIF, FishBase, Wikipedija). Za danski, švedski, norveški, slovenski, albanski i japanski u GBIF-u, FishBaseu i Wikidati nismo pronašli nijedan potvrđeni naziv vrste; za arapski samo regionalne nazive, primjerice libijski ثود (FishBase). Ovdje piše po čemu ćeš je prepoznati, gdje živi, što jede, zašto je svaki veliki mužjak nekoć bio ženka — i zašto se izvori toliko razilaze kod veličine i dubine.

Kirnja s dva lica

Opisao ju je austrijski zoolog Franz Steindachner 1878. godine (FishBase, katalonska Wikipedija). U literaturi se pojavljuje i kao *Epinephelus alexandrinus* i *Mycteroperca costae* (talijanska Wikipedija) — od *alexandrinus* potječu njemački naziv Alexanderbarsch i ruski александрийский мероу. Prema engleskoj Wikipediji, prugasta mlađ toliko je malo nalik odraslim ribama da se do 1882. smatrala zasebnom vrstom. Za čovjeka je prema FishBaseu bezopasna.

Po čemu ćeš je prepoznati

  • Oblik: vitkija i izduženija od ostalih kirnji Sredozemlja, s izrazito istaknutom donjom čeljusti (talijanska, grčka i katalonska Wikipedija). Katalonska Wikipedija naziva je najužom od svih kirnji.
  • Pruge: mlađ na bokovima nosi 4–6 uskih tamnih uzdužnih pruga i dvije kose linije na škržnom poklopcu (talijanska Wikipedija). Kod odraslih pruge blijede, ali prema grčkoj Wikipediji ostaju prepoznatljive.
  • Zlatna mrlja: odrasle ribe imaju zlatnožutu mrlju iza i iznad škržnog poklopca, ispod bodljikavog dijela leđne peraje (FishBase, talijanska i grčka Wikipedija). Kod velikih mužjaka ona je prema talijanskoj Wikipediji velika i izražena, često s tamnom prugom ispod i ljubičasto preljevnim stranama glave. Mlađi nedostaje.
  • Boja se može mijenjati: prema engleskoj Wikipediji odrasla riba može mrlju dati da nestane i umjesto nje ponovno pokazati uzdužne pruge. Talijanska Wikipedija svadbeno ruho povezuje s teritorijalnim i mrijesnim ponašanjem.
  • Oči: prema talijanskoj Wikipediji u svakoj dobi sa zelenom šarenicom.
  • Peraje: jedinstvena leđna peraja s 11 bodljikavih šipčica; repna peraja kod mlađi je zaobljena, a kod odraslih blago urezana (FishBase, talijanska i katalonska Wikipedija).

Gdje živi — i zašto se seli na sjever

Njezino područje je istočni Atlantik i Sredozemlje; FishBase navodi okvir od 47° sjeverno do 13° južno. Prema talijanskoj Wikipediji ona je južnija vrsta od kirnje goleme: u Atlantiku ne sjevernije od Portugala, na jugu do Angole. U Sredozemlju je dugo bila česta prije svega na jugu — no od sredine 2000-ih prema talijanskoj Wikipediji primjetno se širi i na sjeveru, sve do Jadrana; Wikipedija to naziva „meridionalizacijom” Sredozemlja. Hrvatska Wikipedija opisuje je u sjevernom Jadranu još kao vrlo rijetku, a na jugu kao nešto češću.

Živi pri dnu, iznad pijeska, mulja ili kamena (FishBase), ponajviše na miješanom pjeskovito-kamenitom dnu, pa čak i u lagunama (talijanska Wikipedija), uz obalu i u livadama posidonije te uz stijene okružene pijeskom (katalonska Wikipedija). Velike jedinke prema grčkoj Wikipediji žive same u vlastitoj špilji ili pukotini, a prema hrvatskoj Wikipediji najčešće u blizini neke kamene gromade koja im pruža zaklon. Mlađ stvara male skupine u plićaku (FishBase) i drži se bliže obali od odraslih (talijanska Wikipedija); katalonska Wikipedija naziva je najdruštvenijom od svih kirnji. I suprotno onome što bi se od kirnje očekivalo, prema talijanskoj Wikipediji često se vidi kako slobodno pliva iznad dna.

Što jede

Prema engleskoj Wikipediji njezina se prehrana sastoji pretežno od riba, uz rakove i glavonošce; FishBase navodi rakove, mekušce i ribe. Grčka Wikipedija je konkretnija: sipe, lignje, lignjuni i sitne ribe poput bukvi (Boops boops); manje jedinke jedu gavune, glavoče i slingurice, a uz to kozice i rijetko crve. Katalonska Wikipedija naziva je vrlo proždrljivom.

Najprije ženka, zatim mužjak

Kao mnoge kirnje, ona je protogini hermafrodit (katalonska Wikipedija): prema hrvatskoj Wikipediji sve se izlegu kao ženke, spolno sazrijevaju pri oko 30 cm, a pri oko 60 cm pretvaraju se u mužjake. Talijanska Wikipedija navodi iste brojke — ženke zrele pri 30 cm, mužjaci pri 60 cm —, a FishBase prosječnu duljinu spolnog sazrijevanja od 32,5 cm (30–35 cm). Mrijest je prema talijanskoj Wikipediji u srpnju i kolovozu.

Za tebe na vodi to znači: velike jedinke su mužjaci — a njih je po prirodi manje. Tko veliku kirnju zlaticu pažljivo vrati u more, ostavlja populaciji upravo onu ribu koju ona najsporije nadoknađuje. To nije propis, nego naša preporuka.

Na udici i na tanjuru

Lovi se prema talijanskoj Wikipediji pridnenim kočama i parangalima, prema katalonskoj Wikipediji i mrežama poponicama; ona je cilj sportskog ribolova (talijanska Wikipedija) i podvodnog ribolova (katalonska i hrvatska Wikipedija). Grčka Wikipedija opisuje lov s broda parangalom, tunjom i živim mamcem, rjeđe inchikuom i panulom po dnu, a s obale tehnikama heavy casting i shore jigging. Nije to lako: odrasle ribe prema talijanskoj Wikipediji važe za vrlo nepovjerljive, a hrvatska Wikipedija kaže da ju je teško uloviti. Meso joj je prema talijanskoj Wikipediji izvrsno, iako nešto manje cijenjeno od mesa drugih kirnji; FishBase je svrstava u najvišu cjenovnu kategoriju i navodi mali gospodarski ribolov.

Status — i što ti možeš učiniti

Na Crvenom popisu IUCN-a vodi se kao „nedovoljno podataka” (Data Deficient), procijenjena 17. studenoga 2016. (FishBase). Prema talijanskoj Wikipediji nisu poznati ni veličina populacija ni ribolovni pritisak; u Sredozemlju lov na nju nije intenzivan, no uz zapadnoafričku obalu vjerojatno je, kao i druge kirnje ondje, prelovljena. FishBase njezinu osjetljivost na ribolov procjenjuje kao visoku do vrlo visoku (66 od 100), a otpornost kao srednju — populaciji je prema FishBaseu potrebno 1,4 do 4,4 godine da se udvostruči.

Vrijede li za nju najmanja lovna veličina, lovostaj ili zabrana lova, uređuju nacionalni i regionalni propisi — općevažeći broj ne postoji i namjerno ga ne navodimo. Hrvatska Wikipedija piše, primjerice, da u Hrvatskoj za nju kao i za sve kirnje ljeti vrijedi lovostaj. Na licu mjesta provjeri što trenutačno vrijedi — osobito u zaštićenim morskim područjima.

Šest proturječja u izvorima

  • Koliko naraste? FishBase te engleska, grčka, hrvatska, ruska i katalonska Wikipedija: do 140 cm. Talijanska Wikipedija navodi samo najmanje 80 cm i oko 8 kg, „vjerojatno i više”. Kod težine: hrvatska Wikipedija nešto više od 15 kg, grčka Wikipedija 40 kg — pri čemu sama piše da se u Grčkoj uglavnom love primjerci od 0,2–7 kg.
  • Na kojoj dubini živi? FishBase: 1–300 m, uglavnom 4–160 m. Engleska Wikipedija: uglavnom pliće od 80 m, do 200 m. Talijanska Wikipedija: 10–80 m, dojave do 300 m dvojbene pouzdanosti. Katalonska: do oko 300 m, uglavnom 20–80 m. Grčka: uglavnom 3–70 m, ali do 1000 m. Hrvatska: uglavnom 20–80 m, do 800 m. U uobičajenom rasponu sve se slažu — rekordne dubine razlikuju se peterostruko.
  • Ima li očnjake? Talijanska Wikipedija opisuje zube nalik očnjacima, sprijeda veće i šiljaste. Grčka Wikipedija tvrdi suprotno: za razliku od kirnje goleme ona nema očnjake.
  • Koliko daleko na sjever? FishBase granicu povlači na 47° sjeverno — to je otprilike visina Bretanje. Talijanska Wikipedija kaže da u Atlantiku ne dolazi sjevernije od Portugala.
  • Ostaje li zlatna mrlja nakon smrti? Engleska Wikipedija: žuta mrlja nakon smrti uglavnom nestaje. Talijanska Wikipedija: svadbeno ruho ostaje barem djelomično i nakon smrti.
  • Koja porodica? FishBase i engleska Wikipedija svrstavaju je u Epinephelidae, a talijanska, grčka, hrvatska, ruska i katalonska Wikipedija u vučice (Serranidae). To nije pogreška jedne strane, nego otvoreno pitanje sistematike — znanstveni naziv vrste ostaje isti.

Četiri zamke s imenom

  • Tri njemačka naziva, nikakav konsenzus. GBIF i WoRMS navode Spitzkopf-Zackenbarsch, FishBase Gestreifter Zackenbarsch i Alexanderbarsch. Tko želi biti siguran, koristi *Epinephelus costae*.
  • Samo „abadejo” je druga riba. Na španjolskom se zove falso abadejo — „lažni abadejo”. Bez „falso” abadejo u Španjolskoj označava pollacka (*Pollachius pollachius*), ribu iz porodice bakalara.
  • Madeira je zabluda. Dojave o *Epinephelus alexandrinus* s Madeire prema FishBaseu očito počivaju na zamjeni s atlantskom kirnjom *Mycteroperca fusca*.
  • Baze podataka imaju tipfelere. Arapski FAO-naziv u FishBaseu glasi لُؤز بُقعة طهب — posljednja riječ izgleda kao tipfeler za ذهب („zlato”), što odgovara engleskom goldblotch. Zato ga ne preuzimamo; nazive iz baza podataka uvijek provjeri u drugom izvoru.

Ostaje pitanje kojim počinje svaki članak ove serije: kada. Kod ribe koja nepovjerljivo stoji iznad prijeloma pijeska i kamena i tek rijetko zagrize, pravi dan odlučuje više od bilo koje montaže. Stanište, plijen i vrijeme mrijesta navedeni su gore i oni su poznati. Ono što se mijenja svaki dan jesu uvjeti na tvojoj vodi — to izračunava StrikeAhead i kaže ti kada se isplati krenuti. A budući da prijelome i pravila nepoznatog terena ne poznaješ od prvog dana, StrikeAhead Pathfinder kaže ti s kim ćeš izaći: pažljivo odabrani ribolovni vodiči i skiperi, prije uvrštavanja na popis osobno provjereni — licenca i osiguranje —, s potvrđenim ulovima umjesto reklamnih fotografija, bez plaćenog rangiranja i za tebe kao ribolovca bez naknade za posredovanje. Aplikacija kaže kada, Pathfinder s kim.