StrikeAhead

Žutorepa barakuda (Sphyraena flavicauda): veća od dviju sueskih barakuda — u Sredozemlju od 1992., rijetka i lako zamjenjiva

U istočnom Sredozemlju danas žive dvije male barakude koje su stigle kroz Sueski kanal. Češća je *Sphyraena chrysotaenia*. Druga, veća i rjeđa, jest *Sphyraena flavicauda* — engleski yellowtail barracuda, francuski bécune à queue jaune, talijanski barracuda dalla coda gialla, portugalski barracuda-de-cauda-amarela, finski keltapyrstöbarrakuda, japanski タイワンカマス (GBIF, talijanska Wikipedija). Hrvatskog naziva GBIF ne navodi; ovdje je zovemo žutorepa barakuda, što je prijevod engleskog naziva. U nastavku saznaješ po čemu je prepoznati, gdje se dosad pojavila, kako živi — i zašto čak i stručna literatura posrće na njezinim vlastitim obilježjima.

Podrijetlo: od Crvenog mora do Samoe

Opisao ju je Eduard Rüppell 1838. godine (FishBase, engleska Wikipedija). Domovina joj je tropski Indopacifik: od Crvenog mora i Perzijskog zaljeva na istok do Samoe, na sjever do otočja Ryukyu, na jug do Velikog koraljnog grebena; uz obalu istočne Afrike, prema atlasu CIESM, seže na jug do Durbana. FishBase se ograđuje: točna rasprostranjenost je nesigurna, jer se ta vrsta brka sa srodnom vrstom *Sphyraena obtusata*. Kao sinonime engleska Wikipedija navodi *Sphyraena langsar* i *Sphyraenella flavicauda*.

Po čemu je prepoznaješ

  • Tipično tijelo barakude. Vrlo izduženo; velika, odozgo blago spljoštena glava sa šiljatom njuškom, duge čeljusti, donja čeljust strši naprijed. Sprijeda u gornjoj čeljusti nalazi se nekoliko očnjakastih zuba, a na vrhu donje čeljusti jedan očnjak (atlas CIESM).
  • Dvije široko razmaknute leđne peraje. Prva nosi pet bodlji, od kojih je prva najduža. Druga leđna peraja počinje malo ispred podrepne peraje (atlas CIESM, engleska Wikipedija).
  • Trbušna peraja ispod vrha prsne. To je najvažnije obilježje u odnosu na dvije velike domaće barakude Sredozemlja, *S. sphyraena* i *S. viridensis*: kod njih trbušna peraja stoji iza vrha prsne peraje (atlas CIESM).
  • Žuti rep s crnim rubom. Repna peraja je žuta i gore, dolje i straga obrubljena crnim. Leđa su siva, trbuh bijel, na bokovima često žućkastosiv odsjaj (atlas CIESM). FishBase i talijanska Wikipedija opisuju i dvije smeđe do smećkastožute uzdužne pruge, koje kod starih jedinki mogu izblijedjeti.
  • Veća od svoje sueske srodnice. Uobičajeno je prema atlasu CIESM 20–45 cm, najviše 60 cm — *S. chrysotaenia* ostaje na najviše 30 do 35 cm. Velika riba sa žutim repom stoga je prije *S. flavicauda*; kod malih jedinki veličina ne pomaže.
  • Brojčana obilježja za precizne: 72–90 ljusaka duž bočne pruge, prsna peraja sa 14 šipčica, samo 2 škržna nastavka (atlas CIESM).

Zamka obilježja: atlas proturječi sam sebi

U odnosu na *S. chrysotaenia* atlas CIESM kao razliku navodi duljinu prsne peraje. U listu za *S. flavicauda* stoji: vrh prsne peraje ne doseže okomicu ispod početka prve leđne peraje — kod *S. chrysotaenia* je pak doseže. U listu za *S. chrysotaenia*, među vrstama s kojima se može zamijeniti, stoji suprotno: kod *S. flavicauda* vrh prsne peraje tu okomicu doseže. Obje tvrdnje potječu iz istog izdanja. Koja vrijedi, ne može se odlučiti samo na temelju ta dva lista — opširni opis u listu same vrste govori u prilog „ne doseže“. Za praksu to znači: prsna peraja sama nije pouzdan znak. Više pomažu veličina, žuti rep s crnim rubom i, u slučaju dvojbe, fotografija za stručnjake.

Gdje se pojavila u Sredozemlju

Prvi nalaz stigao je iz Izraela: objavio ga je Daniel Golani 1992. u časopisu *Journal of Fish Biology*, zajedno s drugom vrstom iz Crvenog mora (atlas CIESM). Nakon toga atlas navodi Antalijski zaljev (objavljeno 2002.), Rodos (2005.), Libiju (2005.), Cipar (2015.) i Tunis (2016.). To su godine objava, ne nužno i ulova. Prema atlasu doselila se kroz Sueski kanal; uspjeh njezina naseljavanja atlas kratko ocjenjuje kao „rijedak“. Važnosti za čovjeka u Sredozemlju prema atlasu nema — u izvornom području, naprotiv, komercijalno je važna.

Stanište, plijen, razmnožavanje

  • Plitka voda uz grebene i u uvalama. FishBase navodi dubine od 2–25 m, lagune, zaštićene grebene okrenute otvorenom moru i uvale; danju, prema engleskoj Wikipediji, stoji u jatima u lagunama te na unutarnjim i vanjskim padinama grebena. Atlas CIESM kratko je svrstava u priobalno-pelagične vrste.
  • Jatna riba od malih nogu (atlas CIESM, talijanska Wikipedija).
  • Plijen: ribe i veći beskralješnjaci (atlas CIESM); talijanska Wikipedija navodi ribe i rakove. Engleska Wikipedija smatra je vjerojatno noćnim lovcem — upravo s riječju „vjerojatno“.
  • Jaja i ličinke plutaju u planktonu, mlađ se zadržava u vrlo zaštićenim obalnim vodama (atlas CIESM, engleska Wikipedija). Kao najveću starost engleska Wikipedija navodi oko šest godina.
  • Ugroženost: na Crvenom popisu IUCN-a nije ugrožena (Least Concern). FishBase njezinu otpornost na izlov ocjenjuje kao vrlo nisku (vrijeme udvostručenja populacije više od 14 godina), a ranjivost kao nisku do srednju (33 od 100).

Gdje si izvori proturječe

  • Doseže li prsna peraja prvu leđnu? Atlas CIESM, list *S. flavicauda*: ne. Atlas CIESM, list *S. chrysotaenia*: da (vidi gore).
  • Kada je stigla prva? Engleska Wikipedija: prvi nalaz kod Izraela 1991. Atlas CIESM i talijanska Wikipedija: 1992. — to je godina objave.
  • Kolika je obično? Atlas CIESM: 20–45 cm. FishBase: 40 cm ukupne duljine. Engleska Wikipedija: 35–40 cm. Oko maksimuma od 60 cm svi se slažu.
  • Pet ili šest bodlji? Atlas CIESM i engleska Wikipedija: pet u prvoj leđnoj peraji. FishBase: šest leđnih bodlji. To je vjerojatno pitanje načina brojanja: atlas zasebno navodi jedinu bodlju druge leđne peraje (5 + 1).
  • Rijetka ili česta? Atlas CIESM: rijetka; engleska Wikipedija: udomaćena, ali relativno rijetka — a istodobno kod Libije zajedno sa *S. chrysotaenia* česta.
  • Greben ili otvorena voda? FishBase: vezana uz grebene. Atlas CIESM: priobalno-pelagična.
  • Prugasta ili ne? FishBase i talijanska Wikipedija: dvije smeđe uzdužne pruge, talijanska Wikipedija k tome sa žutim leđima. Atlas CIESM i engleska Wikipedija: siva leđa, najviše žućkast odsjaj na bokovima, o prugama ni riječi.
  • Koji red? Atlas CIESM: Scombriformes. Engleska Wikipedija: Carangiformes. FishBase: nema formalnog reda, nego zbirna skupina unutar Carangaria.

Tri zamke u imenu

  • „Obtusata“ ovisno o izvoru znači nešto drugo. FishBase vodi *Sphyraena obtusata* kao zasebnu vrstu s kojom se brka *S. flavicauda*. Atlas CIESM, naprotiv, vodi *S. obtusata* kao sinonim za *S. chrysotaenia*, dakle za drugu suesku barakudu. Tko u popisu ulova pročita „obtusata“, stoga ne zna pouzdano o kojoj je ribi riječ.
  • Sphyraena pinguis. Kao tipičnu pogrešnu determinaciju atlas CIESM navodi ovu također indopacifičku vrstu — a ne *S. chrysotaenia*.
  • „Yellowtail“ je općenit naziv. U engleskom taj naziv nose i sasvim druge ribe, a GBIF za *S. flavicauda* navodi čak „yellowstripe barracuda“ — naziv koji se obično odnosi na *S. chrysotaenia*. Znanstveni naziv ovdje je jedino sigurno uporište.

Ostaje pitanje kojim počinje svaki članak ove serije: kada. Kod jatnog grabežljivca koji lovi ribu u plitkoj obalnoj vodi i vjerojatno postaje aktivan noću, pravi trenutak odlučuje više od bilo koje montaže. Stanište, plijen i obilježja navedeni su gore i ne mijenjaju se. Ono što se mijenja svaki dan jesu uvjeti na tvojoj vodi — to izračunava StrikeAhead i kaže ti kada se isplati krenuti. A budući da lomove dna i pravila nepoznatog revira ne poznaješ od prvog dana, StrikeAhead Pathfinder kaže ti s kim izlaziš: pomno odabrani vodiči i skiperi, osobno provjereni prije uvrštavanja — licencija i osiguranje —, s provjerenim ulovima umjesto reklamnih fotografija, bez plaćenog rangiranja i za tebe kao ribiča bez naknade za posredovanje. Aplikacija kaže kada, Pathfinder s kim.