Lov na žutoperajnu tunu: tuna koje u Sredozemlju navodno nema

6. listopada 2026.

Jedna rečenica na FishBaseovoj stranici o žutoperajnoj tuni ne ostavlja prostora: diljem svijeta u tropskim i suptropskim morima, „ali ne u Sredozemlju“. Njemačka, španjolska, francuska, ruska, japanska, norveška, švedska i hrvatska Wikipedija kažu isto. Nizozemska Wikipedija, naprotiv, piše da živi i u Sredozemlju, turska je ondje čak naziva raširenom, a talijanska smatra nejasnim zalazi li ponekad u njega. Tko kao Europljanin želi uloviti pouzdano potvrđenu žutoperajnu tunu, zato gleda prema Atlantiku: prema talijanskoj Wikipediji u Europi živi uz portugalsku atlantsku obalu, a engleska navodi Kanare, Madeiru i Azore među mjestima na kojima se i danas lovi tuna štapom i povrazom — iako prema istom izvoru samo malo tih brodova ciljano traži žutoperajnu tunu. Ovaj članak govori o žutoperajnoj tuni, *Thunnus albacares* — njemački Gelbflossen-Thun, engleski yellowfin tuna, francuski thon jaune ili albacore, španjolski rabil, talijanski tonno a pinne gialle, portugalski atum-amarelo, japanski キハダ (kihada), na Havajima ahi.

„Bijelo meso“ i vrsta koja nikad nije postojala

Žutoperajna tuna pripada porodici skuša, tuna i palamida (Scombridae). Ime roda *Thunnus* FishBase izvodi od grčkog thynnos, tuna. Opisao ju je 1788. francuski prirodoslovac Pierre Joseph Bonnaterre (FishBase, francuska Wikipedija). Epitet vrste *albacares* prema engleskoj Wikipediji znači „bijelo meso“. Lijepu priču engleska Wikipedija pripovijeda o velikim, starim ribama s upadljivo dugim, srpastim perajama: isprva su ih smatrali zasebnom vrstom i nazvali Allison tuna — ime koje je 1920. dao Louis Mowbray, tada kustos akvarija na Bermudima. Francuska Wikipedija njegovu vrstu *Thunnus allisoni* danas vodi samo kao sinonim. Prema japanskoj Wikipediji žutoperajna tuna s dvije bliske srodnice čini zaseban podrod, *Neothunnus*.

Po čemu ćeš je prepoznati

Tijelo je izduženo i vretenasto, sa strane tek blago spljošteno (FishBase). Dvije leđne peraje odvaja samo uzak razmak; prva ima 11 do 14 bodlji, druga 12 do 16 mekih šipčica, a iza njih slijedi 8 do 10 perajica. Podrepna peraja ima 11 do 16 mekih šipčica i 7 do 10 perajica (FishBase). Kod velikih primjeraka druga leđna i podrepna peraja mogu postati vrlo duge — prema FishBaseu znatno više od 20 % vilične duljine, prema engleskoj Wikipediji sežu gotovo do repa i izgledaju poput srpova ili zakrivljenih sablji. Prsne peraje umjereno su duge: obično sežu preko početka druge leđne peraje, ali ne preko kraja njezine osnovice (FishBase). Na prvom škržnom luku nalazi se 26 do 34 škržnih češljića. Repni drž je vrlo vitak i na svakoj strani nosi snažnu kobilicu između dviju manjih. Plivaći mjehur postoji. Obilježje koje se vidi tek pri čišćenju: donja strana jetre je glatka, bez pruga (FishBase); prema španjolskoj Wikipediji to je razlikuje od velikooke i plavoperajne tune iste veličine.

Boja: leđa su metalno tamnoplava, preko žute prelaze u srebrnu na trbuhu, a trbuh je često ispresijecan s oko 20 isprekidanih, gotovo okomitih crta (FishBase). Leđna i podrepna peraja te sve perajice jarko su žute, perajice s uskim crnim rubom (FishBase) — otuda i ime. Švedska Wikipedija opisuje i jarko žutu uzdužnu prugu na svakoj strani. Oprez kod mladih riba: prema japanskoj Wikipediji na bokovima imaju kose bijele pruge, peraje su im još kratke i zato ih je teško razlikovati od drugih tuna, osobito od mladih velikookih tuna.

Veličina: FishBase navodi 239 cm vilične duljine kao najveću, 150 cm kao uobičajenu duljinu i 200 kg kao najveću objavljenu masu. Svjetski rekord IGFA-e prema engleskoj Wikipediji iznosi 200,94 kg, ulovljen 2024. kod Caba San Lucasa (Meksiko); prethodni rekord od 193,68 kg iz istog područja (2012.) donio je svojem lovcu milijun dolara nagrade. Kod Japana prema japanskoj Wikipediji ostaju manje: najviše oko 1,5 m i 70 kg.

Gdje se drži i čime se hrani

Rasprostranjenost: prema FishBaseu diljem svijeta u tropskim i suptropskim morima između 50° sjeverno i 50° južno, pri 15 do 31 °C, riba dalekih selidbi — i ne u Sredozemlju. Portugalska Wikipedija izuzima još Crveno more i Južnokinesko more. U Japanu prema japanskoj Wikipediji živi južno od Hokkaida, najčešće na pacifičkoj strani južno od otočja Izu, a u Japanskom moru rijetko.
Stanište: riba otvorenog mora koja živi iznad i ispod termokline; u otvorenoj vodi, ali rijetko uz grebene (FishBase). Prema engleskoj Wikipediji pri povoljnim uvjetima dolazi i blizu obale — ponajprije kod otoka usred oceana poput Havaja, Ascensiona i Svete Helene, gdje se riba za mamac gusto okuplja blizu kopna. Na otocima Nansei te na otočjima Izu i Ogasawara lovi se prema japanskoj Wikipediji čak sa stjenovite obale.
Dubina: FishBase navodi 1 do 1602 metra, najčešće 1 do 250 metara. Budući da je osjetljiva na nedostatak kisika, u tropima se obično ne lovi ispod 250 metara (FishBase). Prema engleskoj Wikipediji uglavnom se zadržava u gornjih 100 metara; u jednom istraživanju 90 % izmjerenih dubina noću je bilo pliće od 88 m, a danju pliće od 190 m. Riba označena u Indijskom oceanu provela je 85 % vremena pliće od 75 m — i triput zaronila, na 578, 982 i 1160 metara.
Hrana: ribe, rakovi i lignje (FishBase); trofička razina 4,4. Engleska Wikipedija navodi brz plijen poput letećih riba, skušovki i skuša, uz to jatne ribe poput svjetlarki, inćuna i srdela; velike žutoperajne tune love manje srodnice poput trupova i prugastih tuna. U njihovim su želucima prema ruskoj Wikipediji pronađene ribe iz 50 različitih porodica.
Društvo: pliva u jatima koja se razvrstavaju po veličini, s vlastitom vrstom ili miješana; velike ribe često putuju s dupinima i drže se ispod plutajućih predmeta (FishBase). Prema engleskoj Wikipediji česta su miješana jata s prugastom tunom, prati i kitove i kitopsine, ponekad slijedi brodove, a kod Havaja se drži usidrenih uređaja za okupljanje ribe (FAD). Prema talijanskoj Wikipediji ribari dupine čak koriste kao pokazatelje tune.
Brzina: do 20,8 m/s (engleska Wikipedija), prema ruskoj Wikipediji do 75 km/h. Kao i sve tune, prema engleskoj Wikipediji je toplokrvna; pri brzom plivanju peraje se sklapaju u žljebove.

Mrijest svakih nekoliko dana

Mrijesti se prema FishBaseu u tropskim i ekvatorskim vodama svih velikih oceana. Na višim geografskim širinama to je sezonski, s vrhuncem ljeti, a na nižima se može nastaviti cijele godine. Žutoperajna tuna je porcijski mrijestilac: tijekom sezone mrijesti se svakih nekoliko dana (FishBase), a jaja i ličinke plutaju u otvorenoj vodi. Velika ženka prema ruskoj Wikipediji može nositi do 8,5 milijuna jaja, mala oko milijun. Brzo raste: prema ruskoj Wikipediji 20 do 40 cm godišnje, prema japanskoj 50 cm u prvoj i 1 m u drugoj godini — i s dvije godine ondje je već spolno zrela.

Kako se lovi — i što bi trebao znati

FishBase je vodi kao sportsku ribu i kao vrlo komercijalnu; cjenovni razred je „visok“, a osobito se cijeni za sashimi. Engleska Wikipedija pripovijeda povijest sportskog ribolova: kod otoka Catalina u Kaliforniji pojavila se ubrzo nakon početaka lova na tunu; na Bermudima razvijeno je brumanje s usidrenog broda iznad bogatih pličina, a lovila se laganim priborom; na Havajima lovilo se varalicama od perja. Danas je prema engleskoj Wikipediji love tisuće ribolovaca na istočnoj obali SAD-a, u Meksičkom zaljevu — gdje se gospodarski učinak rekreativnog ribolova na nju procjenjuje na 7 milijardi dolara godišnje —, kod Južne Afrike, Australije i Novog Zelanda. Prema ruskoj Wikipediji uz marlina, iglana i jedrenjaka spada u trofeje IGFA-ina „Grand Slama“. Španjolska Wikipedija hvali njezinu brzinu i snagu u borbi.

⚠️ Ono što slijedi zaključak je iz njezine biologije, a ne navod iz izvora: riba koja uglavnom lovi u gornjih 100 metara, prati jata riba za mamac, putuje s dupinima i drži se ispod plutajućih predmeta traži se na otvorenom moru — uz linije naplavina, kod uređaja za okupljanje ribe i ondje gdje otoci sabijaju ribu za mamac. Riba koja može dosegnuti 200 kg i pliva brže od 20 metara u sekundi traži težak, izdržljiv pribor. Za europske ribolovce potvrđena lovišta leže u Atlantiku: uz portugalsku obalu te oko Kanara, Madeire i Azora. U Sredozemlju bi žutoperajna tuna prema FishBaseu bila senzacija — i svaki navodni ulov ondje prije je razlog da se determinacija još jednom provjeri.

Za kuhinju: FishBase je svrstava kao bezopasnu. Meso je prema japanskoj Wikipediji od glave gotovo do repa ujednačeno crveno, posno i čvrsto, po tonu svjetlije nego kod plavoperajne tune. Na Havajima se zove ahi i završava u pokeu; prema engleskoj Wikipediji trgovci poznaju samo dvije kvalitete, „sashimi-kvalitetu“ i „ostalo“. Najveći dio svjetskog ulova prema engleskoj Wikipediji ide u konzerve. Iz Atlantika potječe i neobičan gospodarski podatak: žutoperajna tuna ulovljena ručnim povrazom prema engleskoj Wikipediji spada među rijetke izvozne proizvode Svete Helene.

A stanje populacije? IUCN je vodi kao „Least Concern“ — nije ugrožena (FishBase: procijenjeno 15. siječnja 2021.). Prema ruskoj Wikipediji od 2011. do 2021. smatrala se „Near Threatened“. Greenpeace ju je 2010. stavio na svoj crveni popis riba za jelo (engleska Wikipedija). FishBase procjenjuje ranjivost zbog ribolova kao „umjerenu do visoku“ (46 od 100), a zbog klimatskih promjena kao „umjerenu“ (42 od 100); populacije se prema FishBaseu mogu udvostručiti za 1,4 do 4,4 godine. Za Atlantik komisija za tune ICCAT prema ruskoj Wikipediji određuje ukupni ulov od 110 000 tona godišnje i zabranjuje ribolov plivaricom na ekvatoru od studenoga do siječnja; prema francuskoj Wikipediji Gana i Ekvatorska Gvineja zatvaraju ribolov u siječnju i veljači. Najmanje dopuštene veličine, količine ulova i lovostaje svaka država uređuje sama — provjeri ih na licu mjesta.

Pet proturječja, ostavljenih otvorenima

Sredozemlje — da ili ne? FishBase te njemačka, španjolska, francuska, ruska, japanska, norveška, švedska i hrvatska Wikipedija: nema je. Nizozemska: živi i u Sredozemlju. Turska: ondje je raširena. Talijanska: nejasno. A engleska Wikipedija spominje Club Nautico de San Remo i Club Nautique de Cannes kao rane organizatore turnira u lovu na žutoperajnu tunu od kasnih 1960-ih. S Crvenim morem isto: portugalska Wikipedija ga isključuje, engleska navodi Bab el-Mandeb kao mjesto na kojem se okuplja.
Koliko stara? FishBase navodi kao najveću zabilježenu starost 18 godina. U odjeljku o otpornosti ista stranica, međutim, računa s najvećom starošću od 8 godina; japanska i nizozemska Wikipedija kažu 8, francuska, portugalska, hrvatska i finska 9 godina.
Kada spolno sazrijeva? FishBase: pri oko 103 cm (78 do 158 cm). Francuska Wikipedija: s 2 do 3 godine pri prosječno 100 cm. Japanska: s 1 m nakon 2 godine. Ruska: pri 50 do 60 cm. Španjolska: pri oko 40 cm.
Koliko velika, koliko teška? FishBase i većina Wikipedija: 239 cm i 200 kg. Švedska: najdulja zabilježena jedinka 280 cm, najteža 400 kg. Japanska spominje literaturu prema kojoj u tropima doseže 3 m. Arapska u svojem odjeljku o Jemenu navodi duljinu od 1600 do 1800 cm — očito pogreška u jedinici. I kod rekorda se brojke razilaze: 200,94 kg (engleska), 193 kg (ruska), 184 kg (hebrejska), 176 kg iz 1977. (arapska Wikipedija).
Koliko duboko? FishBase: najčešće do 250 m, najviše 1602 m; engleska Wikipedija navodi kao najdublji izmjereni zaron 1592 m. Nizozemska: 0 do najmanje 400 m. Ruska: odrasle do 150 m, rijetko dublje od 100 m. Francuska: do 250 m. Norveška: rijetko dublje od 100 m, jer treba više od 2 ml kisika po litri.

Šest imena koja vode do pogrešne ribe

„Albacore“. Na francuskom je albacore službeno FAO-ovo ime upravo ove ribe (francuska Wikipedija). Na engleskom je albacore međutim dugoperajna tuna, *Thunnus alalunga* — na što upozorava i sama francuska Wikipedija. Dugoperajnu tunu obrađuje zasebna skupina ove serije.
„Albacora“, „albakor“, „albakora“. GBIF-ov popis imena za žutoperajnu tunu navodi Albacora na španjolskom, portugalskom, švedskom i rumunjskom, albakor na norveškom i albakora na poljskom; na talijanskom se prema GBIF-u i Wikipediji zove i tonno albacora. Ista GBIF-ova baza podataka, međutim, navodi albacora, albakor i albakora i za dugoperajnu tunu — a na portugalskom albacora dodatno i za velikooku tunu. Tko pročita samo „albacora“, ne zna koja se tuna misli.
„Ahi“. Pod havajskim imenom ahi prodaje se na međunarodnom tržištu (njemačka i engleska Wikipedija). No na Havajima se ahi zove i bliska srodnica velikooka tuna, *Thunnus obesus* (engleska i finska Wikipedija) — a GBIF navodi 'Ahi također za velikooku tunu.
„Thon rouge“, „atún blanco“, „atún claro“. Francuska Wikipedija navodi thon rouge među imenima koja se koriste i za žutoperajnu tunu — no GBIF navodi thon rouge kao ime plavoperajne tune. Španjolska Wikipedija navodi atún blanco kao trgovački naziv žutoperajne tune — GBIF navodi atún blanco kao ime dugoperajne tune. A atún claro, „svijetla tuna“, prema španjolskoj Wikipediji uobičajeno je ime u konzervi.
„Rabil“ i „rabilho“. Na španjolskom se zove rabil (španjolska Wikipedija, GBIF), a GBIF na portugalskom navodi i atum rabil. Dva slova više, i riječ je o drugoj ribi: atum-rabilho je prema GBIF-u plavoperajna tuna. I nju obrađuje zasebna skupina ove serije.
Allison, kihada, thamad. Stara Allison tuna nije zasebna riba, nego velika žutoperajna tuna (engleska Wikipedija). GBIF uz to poznaje „Autumn albacore“ i „Pacific long-tailed tuna“. U Japanu キハダ prema japanskoj Wikipediji ima mnogo lokalnih imena — キワダ, マシビ, イトシビ, シビ, mlade ribe キメジ, a u prefekturi Kōchi mlade se ribe zovu ビン — gotovo kao ビンナガ, dugoperajna tuna. Na arapskom se prema arapskoj Wikipediji zove تونة الزعنفة الصفراء, ali i قبابة ili جيذر, u Jemenu الثمد. A na njemačkom? GBIF navodi Gelbflossen-Thun, Gelbflossenthun i Gelbflossenthunfisch.

Ostaje pitanje kojim počinje svaki članak ove serije: kada. Dubina, hrana i način lova stoje gore, i oni su stalni. Ono što se mijenja svaki dan jest sve ostalo — i upravo se ondje odlučuje isplati li se dan na vodi. To izračunava StrikeAhead: uzima uvjete na tvojoj vodi i kaže ti kada se isplati krenuti. A budući da linije naplavina i rubove ispred atlantskog otoka ne poznaješ od prvog dana, StrikeAhead Pathfinder kaže ti s kim ideš van: pažljivo odabrani vodiči i skiperi, osobno provjereni prije uvrštavanja — licencija i osiguranje —, s provjerenim ulovima umjesto reklamnih fotografija, bez plaćenog rangiranja i za tebe kao ribolovca bez naknade za posredovanje.

Lovi pravi trenutak →