StrikeAhead

Lov na Thunnus obesus: tuna koja danju lovi na 500 metara dubine — i koje nema u Sredozemlju

Postoje pitanja o kojima se izvori o nekoj ribi slažu, a postoji i *Thunnus obesus*. Koliko naraste, koliko dugo živi, koliko duboko roni, zaranja li danju ili noću, kada se mrijesti i koliko je ugrožena — o tome ćeš u FishBaseu i u Wikipedijama na petnaest jezika djelomično naći brojke koje se međusobno isključuju. Samo u jednoj točki FishBase i dvanaest tih Wikipedija kažu isto: U Sredozemlju je nema. Ovaj članak govori o vrsti *Thunnus obesus* — engleski bigeye tuna, španjolski patudo, francuski thon obèse ili thon aux grands yeux, talijanski tonno obeso, portugalski patudo ili atum-patudo, japanski メバチ (mebachi).

Tuna koja zaranja danju

Njezino englesko ime, bigeye, već govori što je izdvaja: oči. Prema engleskoj Wikipediji dobro su razvijene, s velikom, kuglastom lećom koja radi i pri slabom svjetlu. Trebaju joj, jer lovi ondje kamo druge tune ne dopiru. Prema engleskoj Wikipediji u zoru zaranja u dublju, hladniju vodu i u sumrak se vraća u toplije, pliće slojeve. Danju doseže 300 do 500 metara, gdje voda može biti i do 20 °C hladnija nego na površini. Koliko točno duboko, ovisi o oceanu: u istočnom Pacifiku uglavnom 200 do 350 metara, oko Havaja 300 do 400 metara, u Koraljnom moru 300 do 500 metara. Engleska Wikipedija to tumači tako da ona — ili njezin plijen — prati ugodnu temperaturu od 10 do 15 °C. Između toga uvijek se iznova podiže kako bi se zagrijala.

To što to podnosi, duguje svojem tijelu. Njezina krv osobito snažno veže kisik, pa se prema engleskoj Wikipediji snalazi i u vodi s 1,0 mililitar kisika po litri i redovito zalazi u slojeve ispod 1,5 mililitara. Izmjenjivači topline u krvnim žilama drže njezino tijelo toplijim od vode; u dubini ih uključuje kako bi zadržala toplinu, a pri izronu isključuje kako bi se brzo zagrijala. Japanska Wikipedija to sažima kraće: danju pliva dublje od drugih tuna, do 300 metara, a noću izlazi na površinu. Njemačka Wikipedija tom dubinom objašnjava i njezino meso: ono je vrlo masno, radi toplinske izolacije.

A što lovi ondje dolje? Prema engleskoj Wikipediji prije svega ribe, rakove i glavonošce gornje i srednje dubinske zone; u njezinim želucima nađene su mnoge vrste koje se i same svakodnevno dižu i spuštaju, a viđena je danju i noću tik uz duboki raspršni sloj — sloj sitnih organizama koji se na sonaru vidi kao oblak. Ruska Wikipedija kao važan plijen navodi dubokomorske i poludubokomorske ribe poput gutača (Chiasmodontidae), lancetara (Alepisaurus), barakudina (Paralepididae) i zmijskih skuša (Gempylidae), uz to lignje, hobotnice i kozice. FishBase bilježi da se hrani danju i noću.

Po čemu ćeš je prepoznati

Velika, snažna tuna vretenasta tijela, velike glave i, dakako, velikih očiju (FishBase, engleska Wikipedija). Japanska Wikipedija naziva je tunom najvišeg tijela — zdepastom; talijanska opisuje oblik bačve, jer je najveća visina tijela ispod sredine prve leđne peraje. Prsne peraje su prema FishBaseu kod velikih riba iznad 110 cm tek umjereno duge (22 do 31 % vilične duljine), kod manjih pak vrlo duge — duge kao kod dugoperajne tune, kojoj ova serija posvećuje zasebnu skupinu. Leđne peraje stoje blizu jedna drugoj; iza druge slijedi 8 do 10, iza podrepne 7 do 10 perajica. Repni držak je vrlo vitak i nosi snažnu kobilicu između dvije manje. Dva se obilježja vide tek pri čišćenju: donja strana jetre je prugasta, i ima plivaći mjehur (FishBase; prema ruskoj Wikipediji jetra je prugasta od duljine od oko 30 cm).

Boja: leđa metalno tamnoplava, donji dio bokova i trbuh bjelkasti; kod živih riba duž boka teče prelijevajuća plava pruga. Prva leđna peraja je tamnožuta, druga leđna i podrepna svijetložute, perajice jarko žute s crnim rubom (FishBase). Oprez kod mladih riba: prema japanskoj Wikipediji vitkije su od odraslih, imaju nekoliko bijelih poprečnih pruga i nalikuju mladim žutoperajnim tunama. A i plivaju zajedno: mlade jedinke vrste *Thunnus obesus* prema njemačkoj Wikipediji često se kreću u mješovitim jatima sa žutoperajnim tunama i prugastim tunama; norveška i švedska Wikipedija kažu isto.

  • Veličina: FishBase navodi 250 cm ukupne duljine kao najveću, 180 cm vilične duljine kao uobičajenu duljinu i 210 kg kao najveću objavljenu težinu. Rekord u športskom ribolovu prema engleskoj Wikipediji iznosi 178 kg; prema ruskoj Wikipediji to vrijedi za Atlantik, u Pacifiku je 197 kg. Ribe iz japanskih voda prema japanskoj Wikipediji manje su od tropskih; one iznad 2 m ondje su rijetke.
  • Starost i spolna zrelost: FishBase navodi 17 godina kao najveću zabilježenu starost i duljinu spolne zrelosti od 112,5 cm (raspon 100 do 125 cm).
  • Temperatura: FishBase navodi 13 do 29 °C, najradije 17 do 22 °C. Koliko se često i gdje pojavljuje, usko je vezano uz temperaturu površine i uz položaj termokline.

Sredozemlje: jedina točka u kojoj se svi slažu

FishBase to piše bez ograde: „Absent in the Mediterranean“, u Sredozemlju je nema. Engleska, njemačka, francuska, španjolska, nizozemska, finska, švedska, norveška, turska, ruska i japanska Wikipedija kažu isto; talijanska čak piše da je ondje nema „potpuno“. Japanska dodaje da ni kod Japana ne ulazi u Japansko more. Inače prema FishBaseu živi u tropskim i suptropskim vodama Atlantskog, Indijskog i Tihog oceana, između 52° sjeverno i 48° južno. Atlantske i indopacifičke ribe prema japanskoj Wikipediji genetski su različite. Prema engleskoj Wikipediji mrijesti se u sjeverozapadnom tropskom Atlantiku u lipnju i srpnju, u Gvinejskom zaljevu u siječnju i veljači — jedinom poznatom području rasta mlađi u Atlantiku.

Za ribolovce u Sredozemlju to znači: tuna koja se ondje uhvati na udicu nije *Thunnus obesus* — nego primjerice plavoperajna tuna ili dugoperajna tuna, kojima ova serija posvećuje po zasebnu skupinu. Tko je želi uloviti, mora u Atlantik ili dalje. Francuska Wikipedija pripovijeda da je ribari koji love iglune uz istočnu obalu SAD-a ponekad imaju na udici — i da je kapetani cijene zbog njezine visoke vrijednosti. Ruska Wikipedija naziva je omiljenim ciljem športskog ribolova, dok nizozemska naprotiv piše da je ribolovci malo love.

Plutajući predmeti, jata i kvaka

Inače se noću diže, a danju spušta. Prema engleskoj Wikipediji to se mijenja čim se zadrži uz podmorske planine, plutače ili uređaje za okupljanje riba (FAD-ove, usidrene ili plutajuće splavi ispod kojih se okupljaju ribe): tada ostaje na površini, kroz razdoblja od otprilike 10 do 30 dana. Ribarstvo to koristi: u zapadnom i središnjem Pacifiku prema engleskoj Wikipediji oko 27 % cjelokupnog ulova tuna plivaričara potječe s takvih uređaja. Prema njemačkoj Wikipediji to pogađa prije svega mlađ, koja zajedno s jatima drugih tuna stoji ispod plutajućih predmeta; odrasle jedinke vrste *Thunnus obesus* privlače oni znatno manje. Ruska Wikipedija: pretežni dio ulova plivaricom čine nezrele ribe ispod 10 kg; velike, iznad 30 kg, dolaze s parangala.

A na tanjuru? FishBase: meso je vrlo cijenjeno i u Japanu se priprema kao sashimi. Prema japanskoj Wikipediji ono je crveno i mekano, s manje masnim „torom“ nego kod plavoperajne tune, i posebno je traženo u proljeće i ljeto, kada se plavoperajna tuna smatra manje ukusnom. Dva izvora upozoravaju: prema ruskoj Wikipediji nakuplja više žive nego žutoperajna, prugasta i dugoperajna tuna; japansko ministarstvo zdravstva prema japanskoj Wikipediji preporučuje trudnicama da je jedu najviše oko 80 grama tjedno.

Osam proturječja, ostavljenih otvorenima

  • Koliko duboko ide? FishBase: 0 do 1500 m, uglavnom 0 do 500 m. Švedska Wikipedija: do 1900 m, uglavnom 500 m. Finska: dugo vremena ispod 500 m. Engleska: danju 300 do 500 m. Ruska: od površine do 300 m. Talijanska, nizozemska i norveška: 0 do 250 m.
  • Zaranja li danju ili noću? Engleska Wikipedija: zaranja u zoru i izranja u sumrak; japanska: danju u dubini, noću na površini. Slovenska Wikipedija: satelitski podaci pokazali su da zaranja ponajprije noću — jer se njezin plijen noću povlači u dubinu.
  • Koliko naraste? FishBase i gotovo sve Wikipedije: 250 cm. Norveška Wikipedija: 127 cm najveće duljine. Kod težine: FishBase te njemačka, talijanska, španjolska, portugalska, ruska i japanska Wikipedija 210 kg; engleska: „vjerojatno više od 180 kg“, sa 178 kg kao rekordom u športskom ribolovu.
  • Koliko dugo živi? Njemačka Wikipedija: 5 do 7 godina, prema nekim izvorima 11. Talijanska, portugalska i nizozemska: 11. Slovenska: 10 do 12. Engleska: 16. FishBase i švedska: 17. Ruska: 16 u zapadnom Pacifiku, 8 u Indijskom oceanu, 9 u Atlantiku.
  • Kada postaje spolno zrela? Engleska Wikipedija: s 2 do 4 godine, pri 135 cm u istočnom Pacifiku i 102 do 105 cm u zapadnom. Ruska: u drugoj ili trećoj godini života. Njemačka: s 3 do 4. Slovenska: u petoj godini života.
  • Koliko se često mrijesti? FishBase: svakih jedan do dva dana, kroz više mjeseci, oko punog mjeseca, u tropima cijele godine. Ruska Wikipedija: u obrocima, u razmacima do mjesec dana, 1,5 do 9 milijuna jajašaca. Nizozemska: dvaput godišnje, 2,9 do 6,3 milijuna jajašaca.
  • Koliko je ugrožena? FishBase: „osjetljiva“ (Vulnerable), procijenjeno 15. siječnja 2021.; japanska Wikipedija: tako svrstana od 1994. Njemačka: u Pacifiku „masovno prelovljena i ugrožena izumiranjem“; finska: u velikoj opasnosti od izumiranja. Engleska razlikuje: prelovljena u zapadnom, središnjem i istočnom Pacifiku, blizu toga u Atlantiku, nije prelovljena u Indijskom oceanu. Ruska: komisija za Indijski ocean procjenjuje ondašnji stok kao stabilan.
  • Je li za konzervu? FishBase: prodaje se uglavnom kao konzerva ili duboko smrznuta. Njemačka Wikipedija: u Južnoj Americi mlade jedinke vrste *Thunnus obesus* prerađuju se u tunu iz konzerve. Ruska Wikipedija: njezino svijetlosivo meso čini je neprikladnom za konzerviranje.

Pet imena koja vode do pogrešne ribe

  • „Obesus“ — debela? *Obesus* na latinskom znači „debeo“, a imena na talijanskom (tonno obeso) i francuskom (thon obèse, također thon ventru, „trbušast“) to preuzimaju. No prema talijanskoj Wikipediji ime se odnosi na oblik bačve tijela. A masna? Njemačka Wikipedija naziva njezino meso vrlo masnim, japanska kaže da ima manje masnog „tora“ nego plavoperajna tuna.
  • „Albacora“. Portugalska Wikipedija i GBIF navode vrstu *Thunnus obesus* među ostalim kao albacora, GBIF i kao alvacora i albacora-bandolim. No albacore se na engleskom zove dugoperajna tuna (*Thunnus alalunga*), kojoj ova serija posvećuje zasebnu skupinu. Jednoznačni su patudo i atum-patudo.
  • „Ahi“. Na Havajima je prema finskoj Wikipediji zovu ahi — no tako se ondje zove i žutoperajna tuna, kojoj ova serija također posvećuje zasebnu skupinu. Tko na Havajima naruči „ahi“, ne zna sigurno koju će tunu dobiti.
  • „Atún“ i „Atum“. GBIF je na španjolskom navodi i jednostavno kao atún, na portugalskom kao atum — dakle riječju za tunu općenito. Jednoznačni su patudo, atún ojo grande i atún de ojos grandes.
  • „ダルマ“ i mlade žutoperajne. U Japanu se mlade jedinke vrste *Thunnus obesus* prema japanskoj Wikipediji na mnogim mjestima zovu ダルマ (daruma); regionalno se zove i バチ (bachi), メブト (mebuto) ili シビ (shibi). Problem nisu toliko imena koliko same mlade ribe: nalikuju mladim žutoperajnim tunama i plivaju s njima u istom jatu.

Ostaje pitanje kojim počinje svaki članak ove serije: kada. Dubina, plijen i način lova stoje gore, i oni su stalni. Ono što se mijenja svaki dan jest sve ostalo — i upravo se ondje odlučuje isplati li se dan na vodi. To izračunava StrikeAhead: uzima uvjete na tvojoj vodi i kaže ti kada se isplati krenuti. A budući da termoklinu, plutajuće predmete i plavu vodu ne znaš čitati od prvog dana, StrikeAhead Pathfinder kaže ti s kim ideš van: pažljivo odabrani vodiči i skiperi, osobno provjereni prije uvrštavanja — licencija i osiguranje —, s provjerenim ulovima umjesto reklamnih fotografija, bez plaćenog rangiranja i za tebe kao ribolovca bez naknade za posredovanje.

Lovi pravi trenutak →